06 август 2011

RTANJ

OSLONAC NEBESKOG SVODA

Golu i gorostasnu planinu, jedan od najlepših predela na Balkanu, pominju i narodna poezija i tradicija. Možda zbog toga što se još od vremena starih Slovena o njoj ispreda čitavo klupko legendi

O Rtnju šta god da se napiše, to nije to. Ovaj davno uspavani vulkan geograf Jovan Cvijić video je ovako: "Crnorečki basen, a naročito njegov planinski okvir, čini utisak jednog od najlepših predela na Balkanskom poluostrvu… Tome mnogo doprinos planina Rtanj koja se mirno diže sa široke podloge, gola, gorostasna, i završava skoro pravilnom kupom šiljka. Dižući se sa prelomima, naprasno iznad okoline, on vlada okolinom i izgleda kao njen vođa i znamenje."

Mapa lokacije planine Rtanj

I leti i zimi

I zaista, sa svih planina u Šumadiji, pa čak i sa Avale, tokom vedrih dana, vidi se ili bar nazire rtanjski Šiljak, visok 1566 metara. Sa njega se pogled prostire do Boljevca, Bora, Krivog Vira, Sokobanje, vrhova Kopaonika, Jastrepca, Malinika, Deli Jovana, Tupižnice, Kučajskih planina. Slikovito ga je opisao Ratimir Stefanović u "Zapisima iz naših planina:

"Kada su lepi letnji dani, oko njega igraju oblaci; perjasti beli oblaci, gonjeni u visinama vetrom, zakače se za Šiljak, obaviju ga, talasaju se i obilaze neko vreme oko njega, zatim se otkače i popnu u visinu… Kad se gusti oblaci počnu uzvlačiti uz strane Rtnja i penjati uz Šiljak, gotovo je pouzdan znak da će biti kiše… Nije redak slučaj da podgorinu Rtnja pokriju oblaci i pljusne kiša, a na Šiljku sunce greje i iznad njega je vedro."

Pogled na Rtanj

Ovaj ogranak Karpata nadomak Boljevca, udaljen dvestotinak kilometara od Beograda, sa zapada je obgrljen Velikom i Južnom Moravom, sa juga Nišavom i prugom Niš-Pirot, sa istoka dugačkim grebenom Stare planine ispod koga protiče Timok i prolazi pruga Niš-Zaječar- Prahovo, sa severa Crnom rekom i klisurom Čestobrodice. Severni deo obrastao je šumom i pašnjacima, a južni se odlikuje kraškim oblicima reljefa. Voda koja u višim delovima otiče kroz krečnjak, dole u jakim vrelima izbija u podnožju planine.

Vrh planine

Podjednako atraktivan i leti i zimi, Rtanj je iz godine u godinu sve popularniji. Njegova osnovna ponuda – nezagađena priroda povlači i sve ostale privlačnosti za turiste i avanturiste, lovce i ribolovce, planinare, bicikliste, skijaše, paraglajderiste…U zagrljaju kamena, vode, listopadnih i četinarskih šuma našlo se obilje lekovitog bilja i raznovrsne divljači od koje su lovcima najprivlačniji vukovi, srne i divlje svinje, a u podnožju samuju ugašeni manastiri Krepičevac, Lapušnja i Lozica. Zbog svega toga Rtanj je još od sredine prošlog veka pod okriljem Zavoda za zaštitu prirode.

Na nadmorskoj visini od 640 metara, u okruženju četinarske i listopadne šume, smešteno je "Dečje odmaralište Rtanj". U depandansu, vilama i Pionirskom domu ima oko 200 kreveta, restoran, i nekoliko apartmana. Pravo mesto za aktivan odmor, pripremu sportista, planinarske grupe, seminare, istraživačke ekspedicije. Upravo se tamo sedmu put održava likovna kolonija sa smenama od po četiri umetnika koji uglavnom imaju samo jedan motiv – Rtanj. Iznad odmarališta postoji ski-staza čije je proširenje u planu, kao i izgradnja novog i većeg lifta.

Odmaralište

Znatno ekskluzivnije mesto za boravak svakako je novi motel "Rtanj Balašević", na mestu starog ugostiteljskog objekta u podnožju planine. Vlasnik Dragan Balašević i menadžeri Bratislav Krstić i Milan Brkljač svesni su toga da prijatan enterijer od drveta i kamena, uređeno okruženje sa teniskim terenom, aranžman za uspon na Rtanj i gibanica kuvara Zaviše Jankovića, uz kiselo mleko koje ne ispada kad se okrene šolja, jesu dobar, ali ne i dovoljan recept za razvoj turizma. Tek se zahuktavaju da naprave etno-selo, malu hidrocentralu na Miročici, ribnjak, kupalište, bazen… i to sve da bude gotovo dogodine u isto vreme. Lepo zvuči.

"Zmija" do kapele

Oko Rtnja su se vazda ispredale priče i legende, pripovedači i pesnici imali su tu mnogo posla. Mnogi meštani se mršte na priču nekog dovitljivog kafedžije da je u utrobi planine heliodrom na koji sleću vanzemaljci, ali rado prepričavaju druge dve legende. Prema jednoj se u ogromnoj rtanjskoj šupljini nalazilo čarobno jezero usred koga je bio zamak bogatog vlastelina koji je imao prelepu ženu zlatne kose. Zatočena od ljubomornog muža, ona je uspela da pobegne tako što se pretvorila u ribu sa zlatastim pegicama koje inače krase pastrmke. Druga legenda kaže da je tu bio dvor nekog čarobnjaka prepun zlata koji je izgoreo u velikom požaru. Zlato se topilo i slivalo niz zidine stvarajući piramidu i onaj ponosni svevideći vrh oko koga se igraju oblaci. Žrtva ove druge legende je kapela na vrhu Rtnja koju su devedesetih godina prošlog veka dinamitom razrušili neumorni tragači za zlatom, tako da je od nje danas ostao samo zidić.

Rtanj nad Bovanskim jezerom

Ovom kapelicom koju je 1936. godine svom pokojnom mužu Julijusu Minhu podigla supruga Greta, stupamo na područje dobrih duhova Minhovih koji se još viju ovim područjem. Prvo vlasnici paraćinske fabrike štofova, a zatim i Rudnika kamenog uglja Rtanj, koji je radio od početka XX veka sve do 1967. godine, pripadnici ove porodice ostali su zapamćeni po mnogim dobrim delima. Ali i po tome što je Julijus izvršio samoubistvo pod nerazjašnjenim okolnostima, a nezvanična da je to učinio zbog neslane šale da su mu potonuli šlepovi puni narodu obećanog žita koje je tokom jedne gladne godine dopremio iz Austrije.

Paraglajder

Minhovi su, između ostalog, sa 150 vrsta drveća i ukrasnog šiblja koje su donosili iz celog sveta, između dva rata pošumili i uredili oko 40 hektara parka, a deo od 3 hektara sa najređim biljkama i očuvanom Gretinom vilom zove se arboretum. Kako nam je rekao Sveta Vučić, direktor Turističke organizacije iz Boljevca, ovaj park je ušao u plan Zavoda za zaštitu prirode i već je napravljen projekat za njegovo uređenje.

Rtanjski čaj

Rtanj je jedina planina u Srbiji ubeležena u kalendar aktivnosti Planinarskog saveza Srbije sa dve republičke atrakcije, odnosno dva uspona. Božićni uspon je u međuvremenu prerastao u međunarodnu akciju, a Vidovdanski noćni uspon, u organizaciji vrlo aktivnog Planinarskog kluba "Šiljak", okuplja na stotine planinara i rekreativaca širom Srbije. Jedan naš kolega opisao je to ovako: "To je veoma impresivan doživljaj. Penjemo se oko četiri sata, jedan za drugim, svi u rukama imamo svetiljke ili baklje, a to deluje kao svetleća zmija koja puže uz planinu."

Skupljanje trava

A mladi planinar Milan Vučić išao je do kapele ravno 30 puta. Biciklom. Kaže:

– Na delu staze sa stenama bicikl mora da se nosi, a iznad 1.200 metara je jako dobar pristup. Ništa nije teško u poređenju sa spustom koji traje svega pola sata, ali vredi. Jedan moj drug pao je ukupno 35 puta i – ništa.
Rada Tamindžić
Politika MAGAZIN 514 – 05.08.2007.

Нема коментара:

Постави коментар