05 јул 2009

PEŠAVAR

GRAD NA GRANICI

Uprkos mnogim osvajačima proteklih vekova i najnovijoj najezdi izbeglica iz okolnih zemalja, ovo čarobno mesto je uspelo da sačuva svoju lepotu, tradiciju i identitet

Pešavar (Peshawar), čije ime na persijskom znači "grad na granici", u drevna vremena bio je poznat ka Purušapura, "grad cveća". Osvajali su ga Grci, razarali Huni, gradili moguli, okupirali Persijanci, Siki i Britanci. I svi oni su ostavili svoj trag i pečat u ovom gradu koji je danas prestonica pakistanske severozapadne granične provincije.

Mapa lokacije Pešavara

Od davnina Pešavar slovi za grad trgovine i karavana i bio je jedno od ključnih mesta na "putu svile", dugom preko 8.000 kilometara, koji je povezivao Kinu sa Bliskim istokom i Mediteranom i bio izuzetno važan za razvoj velikih civilizacija Kine, Indije, Mesopotamije, Persije, Egipta i Rima.

Buda u togi

Danas je to kosmopolitski grad u kome zajedno žive Paštuni, Tadžiki, Uzbeki, Iranci, Romi, Afgani… njih 2,5 miliona, a pominje se i broj od još 2 miliona izbeglica, nakon sovjetske invazije na Avganistan 1979. godine, zatim talibanskog građanskog rata i američko-britanske invazije. Zato je Pešavar postao prenaseljen, zagađen i bučan. Osim što važi za grad trgovaca i zanatlija, za njega se slobodno može reći i da je grad izbeglica.

Bila je nedelja, pa sam odlučila da odem u pešavarski muzej, izgrađen od crvene opeke u viktorijanskom stilu, sa malim parkom ispred. Muzej je bogat eksponatima: tu se mogu videti kolekcija novčića, nakita, rukopisa, umetničkih predmeta, etnoradova, oružja, slika i nošnji.

Pešavarski muzej

Naročito je značajna zbirka statua koja prikazuje Budin život. Na nekima od njih prikazan je u grčkoj togi, što dokazuje mešavinu starih kultura na ovim prostorima.

Nebo se odjednom natmurilo i njegovo čelično sivilo počele su da presecaju britke munje. Grmelo je, ali kiša nikako da padne. U očekivanju pljuska, ulice su opustele, a ja sam se sklonila u prodavnicu tepiha. Vlasnik Ali i njegov sin priredili su nam bogatu prezentaciju: malih, srednjih, velikih, skupih, jeftinih, persijskih, baludžistanskih, avganistanskih i tako u nedogled. Samo su nedostajali leteći ćilimi!

Tepih

Uspeli su da prodaju nekoliko lepih i skupih tepiha, koje su spakovali u specijalne vreće od jute da se ne bi oštetili u putu. U međuvremenu, sivi oblaci su se razišli. Nad nama purpurno nebo borilo se sa sumrakom. Došla je noć i vreme za povratak u hotel. Na ulazu su stražari naoružani kalašnjikovima i plavooki vratar u tradicionalnoj nošnji, sa turbanom na glavi koji se završavao platnenom lepezom. A onda je u hotelskom lobiju usledila pojedinačna kontrola svakog gosta! Kao na aerodromu, prošli smo prvo kroz rendgen, pa podvrgnuti ručnoj konztroli.

Kiber prolaz

Umesto noćnog izlaska u grad obišla sam hotelske dućane, prošetala se parkom i kroz zatvorenu kapiju uspela da bacim pogled na jednu od pustih pešavarskih avenija.

Sutradan sam otišla do čuvenog Kiber prolaza, koji povezuje Pakistan i Avganistan. Na prometnim ulicama Pešavara zatičem zaklone od džakova sa peskom, a iza njih naoružane vojnike. Posle završenih formalnosti oko dobijanja dozvole za posetu Kiber prolazu, dobili smo pratnju koja je ušla u autobus pod punom ratnom spremom. Osećaj nije bio nimalo prijatan, ali pomirila sam se sa neizbežnim, jer je na ovoj teritoriji na snazi "škola oružja". Zbog blizine granice i njene važnosti, duž čitavog puta primetni su do zuba naoružani vojnici, među njima i dečaci. Nije ni čudo kada u ovoj zemlji muško dete odmah po rođenju od oca na poklon dobija revolver, a odrasli oružje često nose i kao ukras ili modni detalj.

Kiber prolaz (prevoj)

Nekada davno, probijajući se kroz stene, reka Kabul je tekla kroz Kiber prolaz, a kada je promenila tok od njenog korita je nastao put koji se penje po serpentinama na visinu od 1.100 metara. Osim današnje drumske veze izgrađene 1897. godine postoji i veoma spora ali sigurna železnička pruga iz 1925. godine, koja prolazi kroz 950 tunela. Gradili su ga Britanci, a kažu da je vožnja železnicom veoma atraktivna, ali za tu avanturu nismo imali dovoljno vremena.

Kiber prolaz je kroz istoriju imao izuzetan strateški značaj i nemi je svedok bezbrojnih događaja koji od davnina potresaju ovu teritoriju. Kroz minule vekove osvajali su ga Arjani i Aleksandar Veliki sa svojom vojskom, Persijanci, razarali ga Huni, ponovo gradili bramani, pa osvajali indijski moguli… Siki i Afgani su takođe ostavili svoj pečat, pre nego što su prolaz zauzeli Britanci.

Kiber prolaz počinje kod mesta Džamrud, uz koje se nalazi istoimena tvrđava koju su izgradili Siki, a 15 kilometara dalje je utvrđenje Šahgai u kojem su pogranične snage. Krećući se ka vrhu, susretali smo se sa mnogobrojnim izbeglicama iz Avganistana koji žive u kampovima pored puta. Mnogi od njih su u njima i rođeni i tu žive kao druga generacija bezemljaša i beskućnika.

Naš autobus se zaustavio na jednoj lakat krivini, sa koje se pruža pogled na dolinu i Pešavar u daljini. Ništa naročito, pomislila sam, ali sam promenila mišljenje kada mi je vodič rekao da baš sa tog mesta o događajima u Pakistanu izveštavaju poznati novinari raznih TV stanica.

Ali džamija u Kiber prolazu

Prelazeći preko planinskog lanca Soliman, po uzavrelom tlu i između dve države, dolazimo do najviše tačke Kiber prolaza na visini od 1.100 metara i njegovog najužeg dela. Tu se nalazi Ali džamija i istoimeno utvrđenje nazvano po Aliju, Muhamedovom zetu.

Poslednje mesto pre granice sa Avganistanom je Landikotal, čuven po krijumčarskoj i švercerskoj pijaci i prodavnicama vatrenog oružja, zbog koga ga nazivaju "Divljim zapadom" Pakistana. Gola, surova brda delovala su nestvarno. Po njihovim obodima vijuga granična linija između dve zemlje, koji je odredio i obeležio britanski general Durand. U daljini su se videli avganistanski grad Torkam i reka Kabul.

Kiber prolaz je u vreme hipi pokreta bio popularna tačka na "hipi stazi" koja je obično počinjala negde u Evropi i vodila preko Istanbula, Teherana, Kabula, Peševara i Lahorea, da bi se obično završila na Goi ili u Katmanduu.

Napojnica za priču

Pravi razlog za obilazak Pešavara je poseta starom gradu, pravom lavirintu ulica i kuća ispucalih fasada i oštećenih prozorskih ukrasa, koji govore o sjaju prohujalih vremena. Osim ljudi, nezaobilazni učesnici predstave na ovom čudesnom mestu su brojne rikše i male zaprege koje vuku mršavi konjići magarci.

Pored širokih bulevara i avenija, Pešavar je sačuvao i uzane sokake i tipične orijentalne bazare, nastale u vreme kada je ceo grad bio velika pijaca za robu koja se transportovala preko Kiber prolaza. Među bazarima je najpoznatiji Kisa Kavani, koji je pisac Radjard Kipling opisao kao "bazar pripovedača", jer su tu u prepunim gostionicama talentovani pripovedači za napojnicu trgovcima i vojnicima pričali priče iz davnina i recitovali balade.

Pošto na bazaru nema turista, svojim prisustvom predstavljali smo svojevrsnu atrakciju, ali trgovci prema nama nisu bili neljubazni niti neprijatni.

Bazar Kisa Kavani

Cenkanje je i ovde sastavni deo kupovine, i to ovdašnji trgovci rade sa stilom i uz uvažavanje mušterije. Lepo sam se "nadigravala" sa njima dok, na obostrano zadovoljstvo, nisam kupila nekoliko lepih šalova za svoje prijatelje.

Mahabat Kan Džamija

Sa bazara krećemo ka džamiji Mahabat Kan, podignutoj 1630. godine. Zdanje je veoma lepo i graciozno, sa dva otmena minareta, klasičnog dizajna i ukrašeno floralnim i geometrijskim šarama i motivima. Ispred džamije se nalazi veliko otvoreno dvorište sa 99 šadrvana. Priča kaže da su Siki, navodno, minarete džamije koristili kao vešala, dok su ovde vladali u XIX veku.

Čovk Jadgar trg

Čovk Jadgar trg još jedno je od obeležja Pešavara. nalazi se u centru starog grada i oduvek je predstavljao mesto okupljanja, protesta i proslava sa različitim povodom.

Spomenik koji ga krasi posvećen je herojima rata sa Indijom iz 1965. godine i omiljeno je mesto među veteranima koji ovde dolaze da ćaskaju i dremnu. Kroz uzane ulice stigli smo i do Bala hisar tvrđave, što na persijskom znači "visoka tvrđava", a ime joj u potpunosti odgovara, s obzirom to da su zidine visoke i do 30 metara. Moćnom zdanju su konačni izgled dali Britanci sredinom XIX veka.

Ručno oslikani autobusi

Tokom boravka u Pešavaru moju pažnju su privukli i neobični automobili, kamioni i motocikli, ukrašeni kao da će nastupati na vašarima. Koreni ovoga sežu dublje u prošlost, kada su vlasnici ukrasima i kićankama kitili svoje kamile. Karoserije kamiona se ukrašavaju desetinama metalnih kvadrata od kojih je svaki ručno oslikan prizorima iz života.

Ručno oslikan autobus

Posebna pažnja poklanja se izboru boja, koje blistaju na suncu i privlače poglede stranaca. Ukrašavanje je veoma skupo, ne postoje dva isto oslikana kamiona ili autobusa. Ovo "umetničko izražavanje" slobodno se može nazvati pešavarskim naivnim slikarstvom, zbog kojeg je autobuska stanica veoma živopisno mesto.

Samo što sam stigla u hotel, usledio je poziv gospodina Alija, vlasnika prodavnice tepiha. Pozvao me je u goste sa nekoliko saputnika. U hotelskom lobiju već nas je sav uparađen i namirisan čekao, pa nas je sa dve limuzine, u velikom stilu, kao filmske zvezde odvezao u svoj dom.

Jedna od pešavarskih vila

Ogromna vila okružena negovanom baštom i cvećem, izgledom se nikako nije uklapala u stvarnost, ali, na kraju krajeva, svaki grad ima svoje Dedinje! Ljubazni domaćin nudio nas je svakakvim đakonijama i različitim alkoholnim pićima kojih je bilo u izobilju.

Na kraju posete pokazao nam je izuzetno vrednu kolekciju tepiha, nasleđenu od dedova i pradedova koji su odavno došli iz Avganisrana, čak je bio spreman da mi neki od njih i pokloni, ali mi se ponuda učinila isuviše lepom da bi bila istinita!
Sonja Lapatanov
Politika MAGAZIN 610 – 07.06.2009.

Нема коментара:

Постави коментар