02 октобар 2011

DONJI MILANOVAC

LEPOTA JE U OČIMA ONOGA KO GLEDA

Ne samo da svojom širinom Dunav ovde podseća na more, već se to oseća i u vazduhu. Zahvaljujući geografskom položaju i vencu planina koji ga okružuju, Donji Milanovac ima specifičnu mediteransku mikroklimu, veliki broj sunčanih dana, prijatne i blage zime. A šta tek reći za njegovu okolinu?

Slučaj je hteo da grad sunca, Dunava i ruža, posetimo 9. oktobra, na godišnjicu oslobođenja Donjeg Milanovca. Istog dana se slavi i sveti apostol i evanđelist Jovan Bogoslov, pa su nas iznenadile prazne ulice i trg.

Mapa lokacije Donjeg Milanovca

Malo je ljudi bilo i u porti Crkve svetog Nikolaja, i taman kada smo pomislili da se ovaj grad opet nekud preselio – uputiše nas ka reci. Kada nisu kod kuće, rekoše nam ovde, nekadašnji Porečani žive na obali Dunava. Baš kao i svakog drugog dana tokom godine.

Crkva svetog Nikolaja u Donjem Milanovcu

Selio se tri puta

Nekadašnje sedište sreza, a sada varoš na teritoriji opštine Majdanpek, hvali se burnom istorijom, prijatnom klimom i jedinstvenim geografskim položajem. Sa jednom od najvećih evropskih reka pred sobom i brojnim planinskim vrhovima u zaleđu, Donji Milanovac je jedno od retkih mesta na svetu u kojem, kako bi se modernim jezikom reklo, sva čula uživaju.

Panorama Donjeg Milanovca

Milanovac je, ujedno, i sedište Nacionalnog parka Đerdap, pa je i to, valjda, dovoljan razlog da vozilo zaustavite i barem se na trenutak odmorite. Ali Đerdap nije samo voda. To je i biogeografski, kulturni, istorijski, arheološki i svaki drugi prirodni fenomen, čija lepota prevazilazi – naše granice.

Arheološka istraživanja su pokazala da se ovde živelo u pradavna vremena, Brojni tragovi prošlosti svedoče o raznim epohama i civilizacijama. Živelo se ovde u praistoriji, boravili su ovde Rimljani i Vizantinci, mnogo je tragova iz srednjeg veka. Raznovrsno istorijsko, duhovno i kulturno nasleđe čini ovo područje posebno zanimljivim. Ovde se i danas mogu čuti i videti priče, predanja i običaji iz daleke prošlosti.

Arheološko nalazište Lepenski vir

Međutim, kada danas posmatrate ovaj grad i njegove meštane, teško je odupreti se utisku da je sve nekako bezbrižno i usporeno. Možda su tome doprinele i stalne seobe, pa se i od toga sve pomalo umorilo. Nije retkost u Srbiji da jedan grad promeni stanovništvo. Jedni odlaze, drugi dolaze. Ali Milanovac je specifičan po tome što se i sam selio. I to više puta. Iz naselja Banja je svojevremeno prenet na Porečko ostrvo. Tamo ga je lako bilo čuvati od osvajača, ali ne i od ćudi prirode. Kada su se prilike malo sredile, 1832. godine, grad je preseljen na staru lokaciju Donjeg Milanovca, gde se formira kao prvo urbanističko naselje u tadašnjoj Srbiji. Gradio se i razvijao sve do 1970. godine, kada je zbog izgradnje hidroelektrane Đerdap ponovo morao da se seli. Puno je to selidbi i za jednog čoveka, a kamoli za ceo grad. Ipak, nadamo se da se konačno "skrasio" i da će ubuduće moći na miru da se razvija i raste.

Grad ruža

Pogled na Donji Milanovac sa Dunava

Naši domaćini veruju da bi Milanovac mogao uskoro da postane važna turistička destinacija. Osim Dunava, koji je sam po sebi dovoljno zanimljiv, tu su i brojni planinski vrhovi – Šomrda, Liškovac, Mali i Veliki krš. Malo koji premašuje visinu od 1.000 metara, pa ih lako osvajaju i oni kojima planinarenje nije "jača" strana. Na istoku se naziru i obronci Miroča, Deli Jovana i Velikog grebena, poznatijih iz narodnih pesama nego iz turističkih brošura. A o kakvim je pejzažima je reč, dovoljno govore brojna slikarska platna i umetnici koji su upravo tamo tražili i nalazili inspiraciju za svoja dela.

Važan turistički adut Milanovčana je i klima. Ne samo da Dunav svojom širinom ovde podseća na more, već se to oseća i u vazduhu. Zahvaljujući geografskom položaju i vencu planina koji ga okružuju, Donji Milanovac ima specifičnu mediteransku mikroklimu, veliki broj sunčanih dana, prijatne i blage zime. Prija to i ljudima i vegetaciji. A najviše cveću. Nekada je ovde po jednom stanovniku bilo čak devet sadnica ruža. danas ih je znatno manje, ali je ostao naziv – Grad ruža.

Ruže

Ljubitelji cveća i drugi posetioci grada mogu, za sada, da odsednu samo u hotelu Lepenski vir.

Hotel Lepenski vir

Ovaj hotel je sredinom osamdesetih godina prošlog veka bio jedan od najpopularnijih u staroj Jugoslaviji, ali je vremenom gubio sjaj i prilično oronuo. Prošle godine je privatizovan i verujemo da će uskoro povratiti deo "stare slave" i gostima ponuditi udoban smeštaj i kvalitetnu uslugu. Sve je više i Milanovčana koji turistima iznajmljuju kuće i stanove, a da gostiju bude što više, maksimalno se trude i turistički radnici. Uostalom, priroda je odavno ovde dala "sve od sebe" – na potezu su ljudi!

Šta videti

Okolinu Donjeg Milanovca i Majdanpeka krase predeli izuzetne lepote, nešto što će malo koga ostaviti ravnodušnim. Upravo se ovde prostiru najlepši delovi Đerdapa, po mnogima jednog od naših najlepših nacionalnih parkova. Osim obale Dunava, tu su i prelepe planinske vrleti, arheološka nalazišta, prirodni fenomeni, pećine, prelepi pejzaži i prava raskoš flore i faune.

Đerdap

Ovde je, kažu, Dunav ne samo najlepši, već i najbogatiji. Barem, kada je reč o ribljem fondu. Čak 58 vrsta riba se ovde "šepuri", a najčešće su štuke, šaran, som, smuđ, kečiga… O beloj ribi da i ne govorimo.

Samo 12 kilometara od Majdanpeka je i jedan od najlepših spomenika prirode – Valja Prerast, prirodni kameni most dužine oko 100 metara, koji se izvija iznad istoimene rečice. Prizor koji ćete, verovatno, dugo pamtiti.

Mnogi će posetiti i selo Miroč, na istoimenoj planini, koje i danas čuva uspomenu na stara vremena. Svake godine u maju se održava manifestacija Jorgovan fest, gde se može upoznati tradicija, folklor i običaji ovoga kraja. Blizu je i kanjon reke Gradašnice, pećina istog naziva, raznovrstan biljni i životinjski svet, pa se mnogo toga može videti i ako dođete nekom drugom prilikom.

Valja Prerast, prirodni kameni most

Na samoj periferiji Majdanpeka, u blizini Debelog Luga, prostire se preko 7.000 hektara šume, livada, pašnjaka i pravi rezervat prirode. Reč je o Majdanpečkoj domeni – oglednom dobru Šumarskog fakulteta, formiranog početkom prošlog veka. Tu je i Danilovo vrelo, izletište na samom izvoru reke Filješane, koju na početku toka krase atraktivne, kaskadne bigrene kade. Valjalo bi posetiti i Mali krš, južno od Rudne Glave i Šaške reke, gde se na malom području mogu videti brojne pećine i jame, vodopadi, guste šume i jaka izvorišta vode.

Koliko ovo područje pruža dobre uslove za život ljudi, znalo se, po svemu sudeći, još u praistorijskim vremenima. Kulturno-istorijsko nasleđe iz različitih perioda se može sresti na "svakom koraku", pa ljubiteljima prošlosti savetujemo da ne žure. Najpoznatije je, svakako, arheološko nalazište Lepenski vir, uzvodno od Donjeg Milanovca, na desnoj obali Dunava. Datira iz perioda između 6.500 i 4.500 godina pre nove ere, a kako su živeli nekadašnji ljudi može se, valjda, najbolje videti u njihovoj naseobini. Otkrivena je i sačuvana karakteristična arhitektura, skulpture, oruđe i oružje, a ovo nalazište se smatra jednim od najvrednijih nalazišta u Evropi. Ne možemo zanemariti ni arheološki lokalitet Okno na Rudnoj Glavi, gde su 1968. godine, otkriveni tragovi praistorijskog rudnika starog oko 6.000 godina.

Najpoznatija skulptura nalazišta Lepenski vir

U samom Milanovcu valja obići Kapetan Mišin konak i Tenkinu kuću, zdanja retke vrednosti, kako zbog njihovih vlasnika, tako i zbog činjenice da jedine čuvaju uspomenu na stari, potopljeni grad. Naime, kuće su pripadale kapetanima Miši Anastasijeviću i Stefanu Stefanoviću Tenki, a obe zgrade su uoči potapanja, 1970. godine, prenete na novu lokaciju.
Nina Radosavljević
HORIZONT 10/06

Нема коментара:

Постави коментар