21 септембар 2011

MONGOLIJA

ZEMLJA STEPA, TAKI-KONJA I DŽINGIS-KANA

Zemlja čistih reka i jezera opčiniće putnika podjednako svojom prirodom, burnom istorijom i tradicijom. Otkrijte prestonicu Ulan Bator, divite se Karakorumu i budističkim hramovima, odmarajte u prirodnim rezervatima...

Mongolija je velika zemlja koja je dom izuzetno malom broju stanovnika; čak tri puta je veća od Francuske, a ima svega nešto više od dva i po miliona žitelja. Nalazi se stešnjena između dve još veće zemlje, Rusije i Kine, koje je potčinjavala ili im bila potčinjena tokom cele svoje istorije.

Mapa Mongolije

Mongolija (u originalu Mongol Šuudan) je najveće prostranstvo zauzimala u vreme slavnih Džingis Kana i njegovih naslednika, Ogdaj Kana i Kublaj Kana. Interesantan je i ovaj podatak: to je jedna od najviših zemalja na svetu. U Mongoliji se nalazi i pustinja Gobi koja, mada prilično suva, ima dovoljno trave da nahrani ovce, koze i kamile. Ostali deo zemlje je uglavnom prekriven travom po kojoj jure taki konji, isti oni koji su Džingis Kana odveli u mnoge pobede. Mongolija je poznata i kao "zemlja plavog neba", pretpostavljate i zašto – zbog čarobne boje koja karakteriše svod nad jednoličnim pejzažom. U njoj jezera mogu biti zaleđena sve do juna, a zimi temperature umeju dostići do –30 stepeni.

Avionom, vozom, džipom…

Ulan Bator, glavni grad Mongolije

Najlakše je do Mongolije putovati avionom, do prestonice Ulan Batora (Ulaan Baatar), a preko Pekinga, Berlina ili Moskve. Pripremite se na čekanje, jer mongolska avio kompanija MIAT (neki zlobniji tvrde da ova skraćenica znači "Maybe I'll Arrive Today", ili u prevodu "Možda i stignem danas") često otkazuje letove zbog nevremena. Ali, jedno je izvesno: aerodromska taksa iznosi 5 dolara. Do svog cilja možete stići i transmongolskom železnicom iz Pekinga ili Moskve, koja je neka vrsta "bočnog ogranka" još čuvenije transsibirske, a ako baš želite da rizikujete – džipom ili autobusom iz Kine i Rusije, što ume biti i ilegalno, jer, iako u stepi možda i ne vidite granicu, to ne znači da je i nema, a ulazak van graničnog prelaza obično je jednako kažnjiv u svim zemljama sveta kao ilegalni boravak. Preporučuje se prelazak vozom, i to na graničnim prelazima Zamyn Uud na jugu, ili Sühbaatar na severu.

Ulan Bator, aerodrom

Vize se dobijaju na aerodromu za oko 45 dolara, ukoliko posedujete garantno pismo ili putujete preko turističke agencije. Ova druga opcija je i najjednostavnija, jer agencija vodi računa o kompletnoj proceduri, a dobro je znati i da putnika čeka prijavljivanje u policiji u roku od deset dana. Kada obavite administrativne formalnosti, prepustite se uživanju i otkrivanju čari ove daleke zemlje...

Naadam festival

Turistička sezona traje od maja do početka oktobra, mada Ulan Bator možete posetiti u bilo koje doba godine ukoliko vam ne smeta hladnoća. Najprijatniji klimatski uslovi su u julu kada se održava Naadam festival (od 11–13. jula), ali tada su prevoz i smeštaj najskuplji i teško je pronaći slobodnu sobu.

Naadam festival, rvanje

Ako se, međutim, baš u tom periodu zateknete u mongolskoj prestonici,obavezno posetite ovaj festival koji se priređuje na godišnjicu mongolske revolucije (koja im je i donela nezavisnost, uzgred budi rečeno) i provedite vreme posmatrajući rvanje i konjske trke. Vesela atmosfera dočekaće turiste i u januaru ili februaru, tačnije na početku lunarne Nove godine "Cagaan Sar" ("Beli mesec"), kada izlazak iz hladnih zimskih dana Mongoli proslavljaju uz obilje hrane i pića. Jun i septembar su takođe pogodni za odlazak u ovu zemlju, a ako nameravate da obiđete pustinju Gobi najbolje je odabrati jesenje mesece (septembar i oktobar) kada su šanse za sticanje lepe, preplanule boje veće (ujedno je smanjen rizik od dobijanja opekotina). Na put ne treba kretati u periodu od oktobra do maja, jer su tada česte mećave, što uslovljava otkazivanje letova i blokiranje puteva.

Procenat pismenost – 95%

Mongoli, ili tačnije rečeno Halha Mongoli, su deo velike porodice mongolskih naroda u koju spadaju i komšijski Burjati u Rusiji (AR Burjatija), ali i Kalmici, jedini budistički narod Evrope, u čijoj prestonici Elisti je predsednik Kalmikije i Međunarodne šahovske federacije FIDE, Kirsan Iljumžinov isposlovao da se održi pre koju godinu i šahovska olimpijada...

Halha Mongoli su do dvadesetih godina ovog veka pisali svojim tradicionalnim mongolskim pismom, koje je izvedeno od srodnih kineskih i tibetanskih pisama, ali su, posle revolucije, prešli na jednostavniju ćirilicu, što je bio i osnovni razlog što je procenat pismenih porastao sa oko 5% na fantastičnih (pa i za naše uslove) 95%.

Ljudi bez prezimena

Posle promena nastalih devedesetih godina prošlog veka, predesničarska vlada pokušala je da ponovo uvede tradicionalno pismo, koje se koristilo samo u verske svrhe, ali zbog njegove složenosti, odustalo se od te reforme. Sada ćirilicu znaju svi, a tradicionalno pismo je takođe zvanično, ali ga poznaje samo oko 20% populacije. Još jedna zanimljivost: kao u stara vremena, Mongoli su narod bez prezimena! Imaju samo dugačka imena, koja često, zbog svoje identičnosti, dovode do zabune, te su stoga vlasti odlučile da svako dobije i prezime, i to – kako god izabere sâm.

Bogata istorija

Prvi susret sa Monglijom iskoristite za upoznavanje njene bogate istorije. Najčešće ćete čuti ime Džingis Kana, koji je živeo krajem XII veka. Rođen kao Temudžin, sebi je dao ime Džingis Kan što bukvalno znači "univerzalni car". Saznaćete i da je sagradio prestonicu Karakorum i da se jašući taki konje borio protiv Rusa i Kineza. Njegovo carstvo se prostiralo od Pekinga do Kaspijskog mora.

Delo Džingis Kana je na različite načine vrednovano u svetu i u Mongoliji: dok se u svetu njegovo ime vezuje za vandalizam (Rusi pamte "tatarske zahvatčike (okupatore)" kao najmračniji deo istorije, dok je za nas zanimljivo da je sin Džingis Kana, Ogdaj, sa svojom vojskom spalio Kotor) i kanibalizam, u svojoj domovini ono predstavlja snagu, red i zakon. Jedan od Mongola, poznat pod (tipično mongolskim) imenom Bulat, zauvek će se nastaniti i oženiti u Crnoj Gori, u plemenu Rovaca, a od njega će poteći i poznata loza srpske porodice Bulatović. Zbog Mongola je podignut i Kineski Zid, a njegovi potomci i rođaci iz Turkestana će, po njegovom primeru, pokušati obnoviti moć carstva kasnije, u čemu je samo delimično uspeo Uzbek Tamerlan.

Unuk Džingis Kana, Kublaj Kan nije išao u osvajanja i ratove, već se usredsredio na očuvanje samog carstva – proglasio se za kineskog cara i živeo je na dvoru uz sve počasti i luksuz koje Džingis nije poznavao. Carstvo je tada i bilo najveće: zauzimalo je prostranstva od Koreje do Mađarske, i tada ga je posetio i čuveni Marko Polo, koji će o njemu i pisati u svojoj knjizi putopisa "Milion", najslavnijoj takvoj knjizi u istoriji. Posle smrti Kublaj Kana, jedan od careva iz dinastije Ming je proterao Mongole iz Pekinga.

Taki konji

Danas je Mongolija samostalna država u kojoj se, ipak, primećuje veliki uticaj Kine i Rusije. Ne treba zaboraviti da je borba za nezavisnost od Kineskog carstva, pod koje je Mongolija potpala u vreme mandžurske dinastije, kojoj je priradao i poslednji kineski car Pu Ji, bila izuzetno teška. Komunizam je u Mongoliji trajao 75 godina, tek nešto manje nego u Rusiji.

Mongoliju je u žižu interesovanja svetskih putnika postavio slavni Nikita Mihalkov, koji je tamo tokom 1992. godine snimio čuveni film "Urga", koji je pokupio mnoga priznanja. Ko može zaboraviti scene razgovora Vladimira Gostjuhina sa mongolskim domaćinima u urgi, iako niko ne govori jezik onog drugog! Radnja ovog filma je zvanično smeštena u kinesku Autonomnu Pokrajinu Unutrašnju Mongoliju, deo Mongolije koji nije dobio nezavisnost. U njoj Mongoli žive tradicionalnijim načinom života, a i dalje pišu svojim starim pismom.

Pokretni šator, jurta, koji Mongoli zovu urga

Još nekoliko činjenica treba zapamtiti. Mongolski narod je oduvek živeo nomadskim načinom života, pa se čak i danas u gradu mogu videti pokretni šatori, jurte, koje Mongoli zovu urge. Veza između Mongolije i Tibeta je duga i veoma jaka, što posebno potvrđuje prisutnost lamaističko-budističke religije i njen uticaj u muzici, slikarstvu i književnosti. Pored kulture i istorije, budućeg putnika verovatno interesuju i kulinarske navike u zemlji koju naši turisti tek otkrivaju. Mongolska ishrana se sastoji od dosta mesa (čak i konjskog, što i nije čudo, jer najviše i gaje upravo konje) i pirinča (što je očigledan kineski uticaj). Vredi probati riblje specijalitete, pošto mnogi stanovnici žive od ribarstva. U Mongoliji najvažniji obrok je doručak. Obavezan je čaj, i to onaj slani – süütei čaj. Muškarci koji odbiju arhi (vodku) smatraju se slabićima, mada je nacionalno piće zapravo fermentirano konjsko mleko sa 3% alkohola. Često ga mnogi Mongoli prave i sa 12 procenata alkohola, pa – ko voli nek’ izvoli!

Priprema mongolskog čaja

Koliko novca treba poneti na ovakav put? Ako putujete organizovano, potrebno je oko 100 dolara dnevno. U solo varijanti iste stvari možete videti za 80 dolara po danu, a proći ćete još jevtinije ako sa nekim podelite trošak za iznajmljivanje džipa i kamp. U Ulan Batoru smeštaj i hrana koštaju oko 100 dolara dnevno. U unutrašnjosti je znatno povoljnije – ako koristite šator biće vam potrebno 7, a ako odsedate u hotelu oko 15 dolara dnevno. Najbolje je poneti američke dolare i putničke čekove. Kreditne kartice primaju samo u nekim boljim hotelima u Ulan Batoru. Takođe, iz nepoznatih razloga ne primaju američke dolare štampane pre 1988. godine. Ali, zato se očekuje da ostavite bakšiš u restoranima, pogotovo onim boljim. Na pijacama se pripremite na cenjkanje, ali koliko god snizili cenu, platićete više nego Mongoli.

Putovanje zemljom

Kroz zemlju možete putovati autobusom, mada to nije najbolje rešenje. Autobusi su prilično stari i prljavi, a vozači ponekad i nisu baš potpuno trezni, pa je Mongoliju bolje obići džipom, zajedno sa drugim putnicima i vodičem. Tako ćete lako i jednostavno posetiti mnogobrojne atrakcije. A one su...

Ulan Bator, Avenija Džingis kana

Mongolsku prestonicu Ulan Bator stranci često zovu samo UB. Ona podseća na neki evropski grad iz pedesetih godina prošlog veka, sa monumentalnim zgradama u sovjetskom stilu, trgovima, javnim zgradama, kao i stambenim blokovima à la Novi Beograd.

Ulan Bator, zgrada mongolskog Telekoma

Ulicama prolaze stari sovjetski automobili i autobusi koje polako zamenjuju novi japanski džipovi (iako krave još uvek lutaju putevima, koze iskaču iz grmlja, a stari Mongoli jure ulicama u rikšama). Ulan Bator se nalazi na reci Tuul i okružen je planinama koje ga štite od vetra. Sa njih se pruža prelep pogled na panoramu grada, mada se zimi nazire i smog, a temperature su veoma niske.

Ulan Bator, Trg Sühbaatar

Centar grada je Trg Sühbaatar, nazvan po heroju koji se 1921. godine izborio za nezavisnost Mongolije od Kine. Ovde su se 1989. odvijali protesti koji su doveli do pada komunizma. Danas je trg, prepun golubova, stecište mladih. U blizini se nalaze i Mongolska umetnička galerija, moderna Palata kulture, kao i Parlament. Jedan blok dalje je Prirodnjački muzej u kome možete videti izložbu mongolske geografije, flore, faune i novije istorije. Najimpresivniji su skeleti dva dinosaurusa pronađena u pustinji Gobi, što ne treba da propustite sve i da niste ljubitelj paleontologije. Ljubitelji manastirske arhitekture, međutim, biće pomalo razočarani jer je većina okolnih manastira uništena tokom vladavine antireligiozno nastrojenih fanatika Partije tokom 20-ih i 30-godina XX veka. Jedan od retkih sačuvanih je Gandantegčinlen Hiid.

Manastir Gandantegčinlen Hiid

Ne treba propustiti obilazak zimske palate Bogd Kaan (Živog Bude) i poslednjeg cara koji je ovde živeo dvadeset godina. Oko palate se nalazi šest hramova koje sadrže poklone koje je car za života dobijao. Za ovog cara vezane su dve priče. Prva kaže da je jeo meso, pio alkohol, a oslepeo od sifilisa. Sa druge strane, priča se da je bio veliki vizionar i nacionalista. Od vas zavisi u koju priču želite da poverujete. Kada je umro, komunisti su "zabranili" svaku njegovu reinkarnaciju, tako da više nije bilo budističkih careva.

Iznad Ulan Batora se nalaze četiri vrha koja se smatraju svetim: Ceceegum, Chingeltej, Songino Hairhan i Bajansurh. Raspoređeni su na sve četiri strane sveta i veoma su pogodni za ljubitelje planinarenja, naročito Ceceegum.
Hustajn Nuruu je prirodni rezervat prepun "taki" divljih konja i stepa. Ovi konji, koji važe za ugroženu vrstu, predstavljaju simbol Mongolije i pojavljuju se u velikim krdima. Veliko je uživanje posmatrati ih. Ako nameravate da posetite ovaj rezervat, najbolje je da krenete džipom.

Harhorin (Karakorum)

Harhorin (Karakorum) je još jedna nezaobilazna znamenitost. Svoju prestonicu na Karakorumu izgradio je Džingis Kan 1220. godine. Posle njegove smrti, radove je nastavio njegov sin Ogdaj Kan, a kada je palo Mongolsko carstvo, Karakorum je napušten, a kasnije i uništen.

Erdene Zuu (Stotine blaga) je prvi centar lamaizma u Mongoliji. Manastir se gradio 300 godina. Sadrži 60 do 100 hramova u kojima živi 1.000 monaha. Kao i Karakorum, manastir je bio napušten i demoliran, čak i kasnije u vreme antireligiozne kampanje kada je većina monaha i ubijeno. Sačuvana su samo tri manastira koji predstavljaju tri faze Budinog života: dete, adolescent i odrastao čovek. Van manastira se nalaze dva od četiri kamene kornjače koje su označavale granice drevnog Karakoruma. Po lokalnoj tradiciji sve žene koje posete ovaj kamen moraju imati seksualne odnose u naredna 24 sata!

Jezero Hovsgol Nuur

Posetite i Hovsgol Nuur, ogromno jezero sa tako čistom vodom da se može piti. Tu su i planine, šume i divlji konji. Prizor kao iz bajke. Ovo je nadublje jezero u centralnoj Aziji i četrnaesti izvor sveže vode na svetu. Nalazi se na granici sa Rusijom i predstavlja svetinju za lokalne meštane. Puno je ribe i stanište za više od 200 vrsta ptica. Oko jezera se nalazi veliki broj pećina koje preporučujem da posetite samo u pratnji vodiča. U jezero se uliva čak 90 reka, a samo jedna izlazi. Po njoj se možete voziti kajakom (kada nije zaleđena) ili je posmatrati dok jašete na konju. Ove reke i jezero su toliko čisti i puni riba da privlače zaljubljenike u ribarstvo iz celog sveta, pa se ovde organizuju takmičenja i ture za sportski ribolov.

Verujem da će vas ovi redovi podstaći da upoznate Mongoliju, zemlju stepa, taki konja, Džingis Kana, čistih reka i jezera. Dočekaće vas ljubazan nomadski narod koji će vam približiti državu burne istorije i tradicije. Drugačije od putovanja na koja ste navikli, poseta Mongoliji će vas podjednako oduševiti svojom prirodom i prošlošću. Zato, krenite na put...
Ana Pešić
Travel magazine 74

Нема коментара:

Постави коментар