10 октобар 2011

BEČ I SALCBURG

DISKRETNI ŠARM ARISTOKRATIJE

Nekadašnju prestonicu habzburške monarhije svake godine posete milioni turista iz celog sveta. Negdašnje carstvo je obuhvatalo skoro trećinu evropskog kontinenta, ovde se sabiralo sve što je bilo vredno i značajno, pa nije čudno što danas treba puno vremena da se sve to obiđe i vidi

Kada smo starim turističkim tramvajem prošle godine obilazili staro jezgro Beča, zapitali smo vodiča da li zna gde se nalazi kuća u kojoj je živeo i radio Vuk Karadžić.

Mapa dela Austrije sa Salcburgom, Melkom i Bečom

Čovek se na trenutak zbunio, prebledeo i skoro panično počeo da objašnjava da ništa o tome ne zna i da ne može ni da pretpostavi gde se Karadžić sada nalazi. Iako smo ovu anegdotu rado prepričavali, priznajemo da nam je bilo krivo što se ovde tako malo zna o našem prosvetitelju, koji je u Beču proveo veći deo života i u njemu umro. Sa druge strane, kada bi se samo popisala imena značajnih ljudi koji su u glavnom gradu Alpske republike živeli, radili ili povremeno dolazili, verujemo da bi se sačinila knjiga opširnija od telefonskog imenika.

Habzburška monarhija je vekovima bila jedna od najmoćnijih evropskih carevina. Obuhvatala je skoro trećinu kontinenta i sve što je bilo značajno i vredno, po pravilu je završavalo u gradu na Dunavu. Zato i nije čudno što Beč, ali i cela Austrija, danas predstavljaju jednu od najpopularnijih destinacija u Evropi, koju svake godine posete milioni turista. Zahvaljujući ljubaznosti osoblja turističke agencije Šumadija turist iz Beograda, nedavno smo ponovo posetili državu ispod Alpa, i evo šta smo tom prilikom zabeležili.

Raskošna arhitektura

Salcburg, panorama grada

Prva stanica našeg putovanja je bio Salcburg. Grad na severu Republike se i danas smatra muzičkim centrom "stare Evrope" i mesto gde se, uz savremena dostignuća i modernu arhitekturu, zadržala i patina davnih vremena. U centru svih ovogodišnjih kulturnih i turističkih dešavanja je, naravno, Vofgang Amadeus Mocart. Četvrt milenijuma od rođenja proslavljenog kompozitora se obeležava širom Evrope, posebno, a gde bi drugde, u mestu gde je rođen. Tu je kuća u kojoj se rodio i živeo punih 17 godina, njegov muzej i sve drugo što zanima ljubitelje njegove muzike.

Salcburg, dvorac Mirabel

Međutim, u Salcburgu se i može štošta drugo videti. Čak i ako ste samo u prolazu, primetićete raskošnu baroknu arhitekturu, koja je ovde, kao možda nigde u Evropi, sačuvala svu raskoš i autentičnost. Obavezno treba posetiti i dvorac Mirabel, gde se i danas, u mnoštvu figura patuljaka i mitoloških bića, posebno izdvaja figura Pegaza, koja datira iz davne 1664. godine.

Salcburg, manastir svetog Petra

Simbolizuje vodu, vatru, zemlju i vazduh – četiri osnovna elementa života, a harmoniju ljudskog bića i prirode čuva i mala fontana iz davnih vremena. U blizini dvorca, ako imate vremena i volje, treba obići i jedan od najstarijih manastira u Evropi. Potiče iz XII veka, posvećen je svetom Petru, a u njemu i danas žive brojni kaluđeri.

Melk, manastir Melk

Ljubitelji baroka će svakako obići i manastir Melk, podignut u istoimenom gradu, na oko 240 kilometra od Salcburga. To nam je bila usputna stanica na putu ka Beču, ali i mesto odakle, možda, nosimo i najimpresivnije utiske. U manastirskom kompleksu dominira crkva, delo arhitekte Jakoba Prandauera, podignuta na grebenu iznad samog Dunava. Pažnju brojnih hodočasnika privlači i biblioteka čijih 12 odaja čuva više od 120.000 knjiga nastalih u periodu od XVI do XVIII veka. Tavanicu krasi velika freska koja predstavlja suštinu vere, a okružuju je četiri anđela koja simbolišu četiri osnovne ljudske vrline – mudrost, pravičnost, hrabrost i umerenost. Simbolike ovde ima na pretek. Četiri drvene skulpture predstavljaju četiri nauke (teologiju, filozofiju, medicinu i pravo), a Melk je i središte likovne umetnosti koje godinama okuplja slikare iz celog sveta.

Zvezde na pločniku

Proći Austriju a ne svratiti u Beč – isto je kao da niste ni dolazili. za jedan od najlepših evropskih gradova, koji je vekovima bio središte političkih, vojnih i kulturnih zbivanja, najlakše je reći da je ogromni muzej na otvorenom. Skoro da nema kvadratnog metra gde se tokom duge istorije nije dogodilo nešto važno. Urezana imena Štrausa, Betovena, Mocarta i drugih rodonačelnika klasične muzike i danas čuvaju zvezde na pločniku glavne ulice. Ring štrase je avenija gde počinje i gde se završava svaka poseta austrijskoj prestonici. Ako zanemarite čokoladne kuglice koje vas prosto mame iz svakog izloga, treba obratiti pažnju na gradsku kuću. Rathaus je svoj konačni oblik dobio 1883. godine, a smestio se nasuprot pozorišta Burgteatar, koji je, kako kažu, bilo omiljeno mesto carice Marije Terezije. Samo nekoliko metara dalje je i austrijski Parlament, građen u stilu neogrčkog klasicizma, a naše turiste će posebno zanimati podatak da je unutrašnju dekoraciju sale Gornjeg doma radio naš proslavljeni slikar Uroš Predić.

Beč, gradska kuća

Prolazeći gradskim centrom ubrzo ćete stići i do gradske Opere, završene iste godine kada i Narodno pozorište u Beogradu (1869.), a tu je i jedna od najlepših gradskih građevina – Hofburg, nekadašnja carska palata a sada sedište austrijskog predsednika. Koliko god da ste "tanki" sa vremenom, ovde se jednostavno mora svratiti.

Beč, austrijski Parlament

Kompleks Hofburga obuhvata nacionalnu biblioteku, carsku riznicu, etnografski muzej, a neponovljiv doživljaj je, svakako, nedeljna misa u srednjevekovnoj kapeli, gde se mogu čuti anđeoski glasovi hora Bečkih dečaka.

Beč, palata Hofburg

Da bi se sve ovo videlo, doživelo i opisalo, potrebno je zaista puno vremena.

Beč, katedrala posvećena svetom Stefanu

Ali kako zaobići katedralu u najužem jezgru grada, posvećenu svetom Stefanu, koju krasi najveće zvono u Austriji. Ili, na primer, dvorac Belvedere, remek delo Lukasa fon Hildebranta sa početka XVII veka, koji se i danas smatra jednim od najboljih baroknih arhitekata.

Beč, dvorac Šenbrun

Treba li spomenuti Muzej Albertinu gde upravo ovih dana počinje izložba Pabla Pikasa, koja će trajati sve do Božića naredne godine.

Beč, Muzej Albertina

Sve ovo, naravno, valja obići pešice, ali ako "padnete s nogu" Bečlije su se potrudile da organizuju više nego efikasan prevoz. Osim fijakera i već pomenutog turističkog tramvaja, koji svojom starošću podseća na našu Romantiku, meštanima i brojnim turistima su na raspolaganju udobni i čisti gradski autobusi, savremeni tramvaju i metro. Grad je isprepleten mrežom "brzih pruga", a na voz se najduže čeka oko tri minuta. U svakom vozilu su istaknuti crteži i mape grada, pa se i bez vodiča možete lako snaći. Karte se kupuju na automatima, pojedinačna vožnja staje evro i po, cena dnevne karte je 5 evra, a trodnevna, koja istovremeno služi i kao ulaznica za brojne muzeje, staje 16,90 evra. Treba znati da prevoz radi samo do ponoći, a ako želite da se kroz centar grada provozate fijakerom koje vuku lipicaneri, platićete 40 evra po osobi.
Sanja Drča
HORIZONT 09/06

Нема коментара:

Постави коментар