16 јун 2011

KABUL

NAJVEĆA LJUBAV CARA BABURA

Ranih šezdesetih godina ovo je bio moderan grad, poznat po liberalnim režimima i slobodarskom duhu. Bio je i omiljeno mesto sastajalište hipika, a onda su počeli ratovi koji su ga gotovo pretvorili u prah i zgarišta

Put u Kabul počela sam da planiram već prvih meseci po dolasku u Pakistan, gde živim i radim poslednje dve godine. Ovaj grad je jedno od odredišta koja mnogi stranci žele da posete. Nekad je bio moderan, ali mu je građanski rat koji je trajao više od dve decenije doneo silna stradanja i razaranja. Ipak, uprkos neizvesnoj budućnosti, žilavo se bori da povrati nekadašnji duh.

Mapa lokacije Kabula

Kabul je prestonica i glavni grad istoimene provincije, jedne od 34 provincije Avganistana. Smešten je na obali reke koja se takođe zove Kabul, u uskoj dolini, u podnožju planinskog venca Hindukuša koji je sastavni deo Himalaja. Procenjuje se da danas ima blizu četiri miliona stanovnika, mada taj broj stalno varira zbog velikih migracija stanovništva, čestih u ovoj regiji, a i zbog povratka izbeglica iz susednih zemalja.

Gradsko stanovništvo čine Paštuni, narod koji živi u Avganistanu i u Pakistanu i koji čini najveću etničku grupu, zatim Hazari (šiitski muslimani) i Tadžici koji čine oko četvrtinu ukupnog broja Avganistanaca.

U zemlji postoji preko dvadeset etničkih grupa. Prema veroispovesti, većinu čine dve verske grupacije: suniti kojih ima oko 80 odsto i šiiti kojih je oko 14 odsto.

Zvanični jezici su paštu i dari (persijski) koji pripadaju skupini indoevropskih jezika. Engleski je u širokoj upotrebi zbog prisustva velikog broja stranaca.

Centar grada

Na putu svile

U Kabul sam putovala avionom Ujedinjenih nacija za humanitarnu pomoć. Let je trajao manje od jednog sata, a pogled iz aviona sa snegom pokrivene vrhove Hindukuša bio je zadivljujući. Pred impresivnošću prizora gorostasnih planinskih venaca na trenutak mi se činilo da je tu negde kraj sveta. U ovaj grad se može stići i kopnenim putem iz Pešavara. Na putu kroz Pakistan prolazi se kroz legendarni Kajberov prolaz kojim je nekada išao put svile – trgovački put između dve stare i velike civilizacije, Rima i Kine.

Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju, prolaz je nekada imao i strateški značaj za celu ovu regiju. Koristili su ga Persijanci, Grci, Mongoli, Avganistanci i Britanci za svoje ratne pohode. Danas je turistička atrakcija, primamljiva za sve željne avanture. Strancima, ipak, bez prethodne najave i odgovarajuće dozvole nije dozvoljeno da putuju ovim nepreglednim i opasnim planinskim pustarama kojima su nekada išli Aleksandar Veliki, Džingis-kan i Marko Polo. Na dozvolu se čeka nekoliko nedelja, a desi se i da ne dobijete nikakav odgovor na zahtev.

Hindukuš – legendarni Kajberov prolaz

Kada sam stigla u Kabul bilo je kasno popodne. Vreme je bilo prijatno, ispod 20 stepeni, iako je bio tek početak leta. Prijatna je i osetna razlika u odnosu na Islamabad gde već u maju počinju vrela leta. Kabul leži na 1.700 metara nadmorske visine i to je razlog što ima blažu klimu. Ovdašnje zime su poznate po obilnim snežnim padavinama, na veliku radost dece koja su ovde uskraćena za većinu dečjih radosti koje njihovi vršnjaci u srećnijim i bogatijim zemljama imaju u izobilju.

Međunarodni aerodrom u Kabulu udaljen je oko 20 kilometara od centra grada gde su smeštene sve vladine institucije, diplomatske misije, sedište snaga NATO-a za Avganistan, Francuski kulturni centar, kao i Geteov institut. Na svakom ćošku, naoružani vojnici motre na vozila koja im se približavaju. Tu je i "Serena", luksuzni hotel sa pet zvezdica. U njegovoj neposrednoj, na južnoj strani reke Kabul, smešteno je staro jezgro grada, sa ukusnim uličicama, bazarima i drevnim svetilištima.

Staro jezgro Kabula

Po ugledu na Tadž Mahal

U tom delu grada dominira arhitektura stara više vekova. Kabul postoji više od 3.500 godina, ali se o njegovom nastanku ne zna mnogo. Prvi put ga pod imenom Ortospan pominje grčki geograf Strabon (između 64. i 21. godine p.n.e.), kada je već važio za jedan od najvećih trgovačkih centara centralne u južne Azije.

Početkom I veka bio je jedan od dva najveća grada kusanskog carstva, a posle njegovog raspada 565. godine postao je prestonica male kraljevina, budističke dinastije Turki Šahi, potomaka kusanske dinastije. U tom periodu dignute su gradske zidine čiji su ostaci vidljivi i danas. Od IX veka, kada na ove prostore stiže islam, gradom vladaju razne dinastije. Kao i drugi gradovi Avganistana, tako je i Kabul upamtio teška vremena dok je bio pod vlašću Džingis-kana, koji ga je, oko 1221. godine, osvojio i opljačkao.

Kraljevska palata u Durulamanu

Svoj najveći uspon grad doživljava dolaskom imperatora Babura koji ga je 1504. godine načinio prestonicom mogulskog carstva. Možda nije preterano reći da ova godina označava i početak jedne velike ljubavi, one između imperatora Babura i grada Kabula koji je neobično zavoleo. U svojim memoarima on će pisati o gradu sa velikim i neskrivenim divljenjem. Iako je imao velike zasluge u stvaranju indijskog carstva, za tu zemlju kao da ga ništa nije vezivalo. Imao je želju da bude sahranjen baš u Kabulu i ona mu je ispunjena.

Baburov grob u Baburovom vrtu

Danas njegov grob leži u Baburovom vrtu, na jednom od brežuljaka, iznad Kabula. Mesto je nezaobilazna meta putnika koji stignu u Kabul.

To je ujedno i jedna od retkih dobro očuvanih lokalnih znamenitosti. Grobnica je okružena velikim parkom i bazenom.

Šahjanova džamija

Tu je i letnji, drveni paviljon i zasenjujuće bela Šahjanova džamija, sagrađena 1647. godine, po ugledu na Tadž Mahal. Mesto odiše mirom i lepotom.

Sa vrha brežuljka pruža se prostrana panorama Kabula. Putnik ga može videti u miru i lepoti u kojoj ga je gledao i car.

Posle niza iscrpljujućih ratova koje su Englezi vodili sa Avganistanom, Engleska je bila prinuđena da mu 1919. godine prizna nezavisnost.
Maja Karaulac
Politika MAGAZIN 519 – 09.09.2007.

Нема коментара:

Постави коментар