ZAGREB

IZ KOMŠILUKA

Gde se nalazimo? Na Trgu Bana Jelačića, ispod sata. To je centralno mesto, glavni gradski trg. Tu je tramvajska stanica i odavde se može na sve strane

Kako nam već par godina unazad za posetu Hrvatskoj ne trebaju vize – spremiti se – bilo je lako. Bez čekanja ispred ambasade, bez svih onih nepotrebnih dokumenata. Torba, pasoš, pare...

Razlog moje posete je bio poslovne prirode. Ali i ličan; da se susretnem sa prijateljima koje dugo nisam videla. A kako nikada do tada nisam bila u Zagrebu, to je bila i idealna prilika da se upoznam sa tim gradom. Moji domaćini su mi ujedno bili i turistički vodiči.

Mapa lokacije Zagreba

Gde se naći? Na Trgu Bana Jelačića, ispod sata. To je centralno mesto, glavni gradski trg. Tu je tramvajska stanica, odavde se može na sve strane, a ovde se često održavaju i koncerti.

Mando, dušo, zagrabi!

Trg Bana Jelačića

Ono što ga krasi, sem spomenika bana jeste i mala fontana, zdenac Manduševac, koja ima svoju priču o nastanku imena grada. Po legendi, stari drevni ban, umoran i žedan, naredi devojci Mandi da donese vode sa izvora. Ban reče: "Mando, dušo, ZAGRABI" ! I tako nastane Zagreb i Manduševac...

Ova prestonica je grad koji je izrastao iz dva naselja na susednim brdima, Kaptola i Gradeca. Između njih je Donji grad. I svi oni zajedno predstavljaju srce grada, Stari grad.

Prvo smo razgledali Gornji grad. Radićevom ulicom smo se popeli uz kaldrmisane ulice. Tim uličicama, kao vremeplovom, šetala sam kroz austrougarsku arhitekturu i malo baroka. Nisam mogla odoleti, a da se ne zavlačim u pasaže, jer se tu nalaze zanimljive zanatske radnje, a pronašla sam i prodavnice neobičnog nakita. Kako je ovo u srednjem veku bilo jezgro grada, opasano zidinama, ostaci tih zidina iz XIII veka i danas su vidljivi.

Kamenita vrata

Interesantna su Kamenita vrata, mesto na kojem se danas vernici mole i pale sveće. U velikom požaru 1731. godine, slika Majke Božje, koja je stajala iznad gradskih vrata, nađena je čitava i neoštećena usred vatre i pepela; samo joj je okvir izgoreo. Iste godine, slika je postavljena u barokni oltar u udubljenju prolaza, te je danas ovo kapelica. Na jednom zidu prolaza je i skulptura Dore Krupić, koja je glavni lik istorijskog romana "Zlatarevo zlato" Augusta Šenoe, koja čuva ključeve grada. Apoteka, koja je tu pored, prva je apoteka u ovome gradu.

Tu su Jezuitski trg, Katarinin trg, a i Markov trg, koji je najpoznatiji sa razglednica, ali i po političkim odlukama. Crkva Svetog Marka ima prepoznatljiv krov, obojene pločice sa grbovima. A unutra su i skulpture Ivana Meštrovića. Barokna palata Banski dvori je politički epicentar, jer se tu nalaze vlada i sabor.

Kula Lotršćak i Strossmayerovo šetalište je mesto odakle se vidi čitav grad kao na dlanu. Svakog dana u podne, ovde se oglasi top... Ta me činjenica malo kopkala, kako se oglasi top, a ne ispali se topovsko đule?!

Vlasnik lepih parkova

Restoran "Nokturno"

Ručali smo u restoranu "Nokturno", u Skalinskoj ulici, blizu Krvavog mosta. Hrana je bila odlična, ambijent ugodan, a i cene prilično niske. Čak smo morali malo i pričekati na prazan sto, tolika je gužva bila.

Poslastičarnica "Vincek"

Nakon ručka, moji domaćini su me odveli u najbolju poslastičarnicu u gradu, po njihovom mišljenju, a to je "Vincek", u Ilici. Iako su krempite (kremšnite) specijalitet ovog kraja, ja sam se ipak odlučila za svoju omiljenu švarcvald tortu. Unete kalorije smo posle trošili šetajući se po Donjem gradu.

Zagreb je vlasnik lepih parkova i trgova. Trg Nikole Šubića Zrinjskog (popularni Zrinjevac gde se nalazi muzički paviljon), trg Josipa Juraja Štrosmajera, trg kralja Tomislava (gde se nalazi umetnički paviljon), Starčevićev trg, trg Petra Svačića... Na trgu Marka Marulića nalazi se secesijska zgrada Hrvatskog državnog arhiva. Na Ruzveltovom trgu se nalazi muzej Mimara... Trg Mažuranića...

Na Trgu maršala Tita je čuvena neobarokna zgrada Hrvatskog Narodnog Kazališta i Meštrovićev zdenac života... Trg Petra Preradovića... Na trgu žrtava fašizma nalazi se Meštrovićev paviljon, zgrada udruženja hrvatskih likovnih umetnika, popularno nazvan "džamija" zbog svog izgleda.

Prizemljeno Sunce u Bogovićevoj ulici

U samom centru Donjeg grada, najpopularnija je Bogovićeva ulica. Prepoznatljiva je po ogromnoj bronzanoj kugli, koja predstavlja Prizemljeno Sunce, a ostale planete sunčevog sistema su raspoređene po gradu, proporcionalno u odnosu na njihovu veličinu i udaljenost od Sunca. Ja sam pronašla samo dve planete. Veneru – na prvom stubu prolaza na Jelačićevom placu. Mars – iza spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj ulici. Zanimljiva mi je bila ta igra traženja. A, kako je taj metalni sunčev sistem relativno novijeg datuma, mnogi Zagrepčani prolaze kraj tih planeta ni neznajući o čemu se radi. Meni izgledaju kao prekidači za struju, i to od mesinga.

Međutim, Bogovićeva ulica je najpoznatija po brojnim kafićima i subotnjoj "špici". Naime, u hrvatskoj prestonici, glavni izlazak je subotom (pre) podne. Važniji je čak i od groznice subotnje večeri. Bitno je biti viđen, ali i videti. Doznati nove tračeve. Puno "poznatih faca" ovde ispija svoj kofeinski napitak.

"Škola" lounge bar

I ja sam u ovoj ulici ispila šoljicu kofeinskog zadovoljstva, u "Školi". To je lounge bar i restoran. Ambijent je pravi dizajnerski, muzika je acid jazz i nije glasna, te se može opušteno razgovarati.

Paprenjak

Tu je i knjižara "Profil megastore". Razgledajući po policama, rešila sam da svojim najmi-lijima umesto suvenira kupim knjigu. Uršula Tolj, Krešimir Pintarić i Roman Simić su mladi autori čija su mi dela privukla pažnju. Inače, tipičan zagrebački suvenir je licitarsko srce, koje sam ja na poklon dobila od svojih domaćina. I paprenjak, keks kojeg i August Šenoa (koji je potomak prvog zagrebačkog poslastičara) spominje u svojim delima.

Pijaca – duh svakodnevice

Kako sam od silne priče sa prijateljima zaboravila da imam foto aparat, sutradan sam morala nadoknaditi propušteno. Ustala sam rano i, pre poslovnih obaveza, krenula na "foto session" grada.

Jedna od atrakcija ovoga grada jeste uspinjača. Po nekim izvorima, ova je najkraća "žičana železnica" na svetu. I zaista, popela sam se na Gornji grad za jedan minut. Uglavnom je koriste turisti, ali i stare bakice koje stanuju u tom delu grada, naročito nakon kupovine na pijaci.

Pijaca Dolac

Kako sam išla prema Kaptolu, prošla sam kroz Dolac. To je njihova pijaca. Volim pijace, posebno u proleće. Tu je pravi život! Nikakva turistička atrakcija, nikakva legenda, nikakva istorijska destinacija... samo duh svakodnevice. I uvek na svojim putovanjima, ako mi se ukaže prilika, posetim pijacu. Da je blizu Jadran vidi se i po izboru proizvoda. Sveža riba, morski plodovi, šparoge, blitva, rikula, mišancija... pored ostalih kontinentalnih namirnica.

Ono što je interesantno, jeste spomenik običnoj ženi, prodavačici sa pijace, spomenik Kumici. To je seljanka sa košarom na glavi i predstavlja simbol zahvalnosti za sve one žene seljanke (kumice) koje dolaze iz okoline, da bi "nahranile" Zagrepčane.

Obišla sam i Katedralu, malo prošetala oko Opatovine i Ribnjaka.

Nakon poslovnih obaveza, sela sam u tramvaj i uputila se ka prijateljima na Črnomerec. Kako u mom gradu nema tramvaja, te sam platonski zaljubljena u to prevozno sredstvo, a i kupila sam dnevnu kartu, odlučila sam da je maksimalno iskoristim. Možda sam izgledala sumnjivo jer sam presedala iz jednog u drugi tramvaj i kružila po Zagrebu brojevima 7, 14, 2 i 6, ali sam videla i ostale kvartove ovoga grada.

Maksimir

Treći dan sam imala samo vremena da posetim Jarun, na kratko. Inače, purgeri (žargonski se tako zovu Zagrepčani) imaju bogatu ponudu što se izletišta tiče. Tu je Medvednica i najviši vrh Sljeme. Tu su dvorci Trakošćan, Veliki Tabor... gastronomski poznat Samobor, Bundek... I sam grad ima puno vrtova: Botanički vrt, Maksimir, Zoo vrt, Ribnjak...

Iako je dodatna prednost (gotovo isti) jezik, ja sam se bojala da mi ne izleti neko "bre", te sam stoga, u sebi, u nekom rep ritmu, ponavljala "kaj, kaj, kaj"... Čak se rimuje sa "purgeraj"!

Između Srba i Hrvata ima (malo) razlika, ali je sličnosti (daleko) više! U nekoliko navrata sam čula kako trešte narodnjaci iz auta, kao i iz kvartovskih kafića. Čak mi se učinilo više nego kod nas. Ili sam samo na to obratila posebnu pažnju?!

Što se tiče cena, nisu mnogo više u odnosu na one kod nas; taman koliko im je i standard viši.

Grad je čist i uredan. I gradom šetaju stare gospođe. Vremešne, doterane... prave dame. A kako je kafićka kultura ovde razvijena i one se često viđaju u istima. Taj detalj mi je baš zapao za oko!

Zagreb kao i svaki grad, ima mnoge zanimljivosti, a ovo su samo neke koje obavezno treba pogledati.

Ivana Bašić Palković
B92 – 03.05.2008.