08 јул 2009

KIKINDA

BANATSKA LEPOTICA

Okružena prugom i grobljima Kikinda se zatvorila i uspavala, prepuštajući se zaboravu. Tako se desilo i da je gotovo sva omladina u potrazi za daljim školo­vanjem ili boljim životom otišla oda­vde. Ipak, zainteresovani posetilac iznenadio bi se onim što Kikinda može da ponudi

Kikinda je još jedna od zaboravljenih dragocenosti Srbije. Marija Terezija je daleke 1774. godine Kikindi dala status grada, u isto vreme kada i Segedinu, a do pre samo 100 godina Kikinda je bila veća i od Beograda. Sve do 80-ih godina prošlog veka ova severna lepotica se ubrajala u najrazvijenije gradove ta­dašnje Jugoslavije. Danas čeka da je ponovo pronađu i prepoznaju kao mesto sa izuzetnim kulturno-istorij­skim sadržajem. Okružena prugom i grobljima i Kikinda se zatvorila i uspavala, prepuštajući se zaboravu. Tako se desilo i da je gotovo sva omladina u potrazi za daljim školo­vanjem ili boljim životom otišla oda­vde. Ipak, zainteresovani posetilac iznenadio bi se onim što Kikinda može da ponudi.

Mapa lokacije Kikinde

Jedina suvača u Srbiji

Gospodska i intimna atmosfera centralnog trga i okolnih ulica pod­seća na neka stara vremena kada su ovuda prolazili fijakeri, a dame šeta­le sa ambrelama i u čipkanim rukavi­cama. Današnji izgled trga projekto­vao je arhitekta Cagić 80-ih godina XX veka i karakteriše ga velika pešačka zona sa kandelabrima i žardinje­rama punim cveća oko koje se nižu građevine iz vremena baroka i sece­sije. Ovde su, kao i u većini vojvođan­skih gradova, smeštene pravoslavna crkva iz 1770. god. i katolička kate­drala sagrađena 100 godina kasnije.

Centar grada

U Kikindi se nalazi i Suvača, najsta­riji mlin na konjski pogon koji je sa­čuvan u Srbiji, a postoji još samo je­dan takav u Evropi – u Mađarskoj.

Suvača

U Gradskom muzeju, koji je do posle Drugog svetskog rata bio čuveni za­tvor "Kurija", o kome se i danas ispredaju jezive priče, nalazi se i ske­let mamuta koji pre desetak godina pronađen u glinokopu fabrike "Toza Marković". To nas dovodi i do jedne od najzanimljivijih priča veza­nih za Kikindu.

Kostur mamuta

Naime, na samom obodu ove romantične varoši nalazio se Drugi pogon stare Bonove fabrike crepa, izgrađen krajem XIX veka, a baš tu je smeštena radnja jedne lepe i važne umetničke priče. Nakon što je 1975. godine ovo prestao da bude proizvodni pogon prošlo je nekoliko godina i početkom 80-ih u tom pros­toru je osnovana vajarska kolonija "Terra". Od tog vremena do danas u ovim ateljeima su stvarali renomira­ni umetnici iz celog sveta i svoje ra­dove ostavili Kikindi u amanet. Za­hvaljujući tome što se u "Terri" na ra­spolaganju vajarima nalaze ogromne peći, ovde je moguće raditi skulptu­re u formatima koji su retko gde mo­gući.

Vajarska kolonija "Terra"

Ova remek-dela od terakote, kojih ima preko 1.000, decenijama su pokušavala da pronađu svoje mesto pod suncem. Posle neuspešnog i tužnog pokušaja da se izlože na cen­tralnom gradskom trgu, gde su ih vandali izlomili i uništili, ono što je od njih ostalo vraćeno je u dvorište pogona, gde danas stoje u svojevr­snom muzeju na otvorenom. U na­rednim godinama očekuje se izgrad­nja muzeja namenjenog ovim vred­nim i jedinstvenim radovima.

Dani ludaje

U neposrednoj blizini Kikinde na­lazi se i najveće selo u bivšoj Jugosla­viji, Mokrin. Rodno mesto Miroslava Mike Antića čuveno je po mnogo če­mu.

Mokrin, Gusanijada

Pored toga što se tu pravi jedin­stvena vrsta rolovanog sira, koja se samo ovde može nabaviti, Mokrin je i poprište velikog nadmetanja u bor­bi gusana – Gusanijade, koja se doga­đasvake godine krajem februara i okuplja brojne uzgajivače i njihova jata.

Mokrin, tucanje vaskršnjim kuvanim jajima

Ne smemo zaboraviti ni Svet­sko takmičenje u tucanju farbanih vaskršnjih jaja. Da ne bi bilo prevare, pobednik je dužan da svoje jaje, ove­nčano slavom, pojede pred očima ra­doznale publike.

Dani ludaje

Kikinda je, možda najpoznatija po Danima ludaje, koji se dešavaju počtetkom oktobra i kada se svi okupe da bi uz muziku tamburaša, piće i ve­selje izabrali najveću ludaju iliti ti­kvu. Ovaj događaj, koji traje nekoliko dana, propraćen je i raznim drugim sadržajima kao što su izložbe narod­nih rukotvorina, a sve inspirisano lu­dajom, čuvenim plodom vojvođan­ske ravnice.

Kao prava dama, Kikinda odoleva vremenu i čuva svoj starinski duh ka­ko bi se posetiocima prikazala u ve­kovima sticanoj raskoši i sjaju, među granama dudova i uz topot vranih konja.
J. Nikolić
Press Kofer 55 – 09.07.2008.

1 коментар:

  1. Kada opisujemo Kikindu trebalo bi spomenuti i ovo: od juna do avgusta cela Kikinda miriše noću na cvet Noćna frajla....

    ОдговориИзбриши