26 јул 2011

LJUBOVIJA

LJUBAV U IME UTKANA

Neki kažu da je nazvana po begu, drugi da joj je "kumovala" reka Ljuboviđa, ali se u jednome svi slažu: na lepše mesto se nije mogla "ugnezditi" podalje od plahovite Drine u podnožju planine Bobije

U Ljuboviju mnogi dolaze, ne da bi se divili širokim bulevarima i velelepnim građevinama, već zbog okoline kakvu bi poželeli i znatno veći gradovi koji pretenduju da budu turističke velesile. Njena "Drinska regata", kanjon Trešnjice nad kojim jedre beloglavi supovi, dok se u vodi praćakaju mladice, Sokograd ili Bobija, nadaleko su čuveni i rado posećivani.

Mapa lokacije Ljubovije

Ova pogranična varošica je i sedište istoimene opštine koja na površini od 356 kvadratnih kilometara ima 26 sela. Od Republike Srpske i opština Srebrenica i Bratunac razdvaja reka Drina. Susedne opštine Mali Zvornik, Krupanj, Osečina, Valjevo i Bajina Bašta su sa druge strane masiva Jagodnje, Sokolskih planina i Medvednika.

Panorama Ljubovije

Da bismo shvatili značaj područja opštine Ljubovija, naš domaćin Dragoljub Petrović, zadužen za turizam opštine, skrenuo nam je pažnju da su ovde bila naselja još u mlađe kameno doba. U vreme Rimskog carstva ovaj kraj je pripadao provinciji Dalmacija i kroz njega je prolazio put koji povezuje Domaviju (Srebrenicu) i Singidunum (Beograd). Iz tog vremena su i ostaci utvrđenja Đurim, Nemić, Gradac, Kulina i Mikuljak napravljeni da zaštite put. Zna se da su Rimljani koristili i rudnike u Crnči. Ostaci iz rimskog vremena su raštrkani po Azbukovici, nešto je i u Narodnom muzeju u Šapcu.

Latinska ćuprija

Na reci Ljuboviđi u selu Gornja Ljuboviđa je srednjevekovni, jednolučni, kameni most koji je bio na karavanskom putu prema Valjevu. Nažalost, Latinska ćuprija – okovana čudnom skalamerijom – danas tužno izgleda.

Zbog značaja rudnika Crnča, ova oblast je u vreme otomanske imperije bila carski has. Turci su joj dali ime has Bukovica. Otuda i sadašnji naziv celog kraja Azbukovica. Interesantno je da stanovnici, među kojima je dosta doseljenika iz Starog Vlaha, Bosne i Hercegovine i Dalmacije, za sebe vole da kažu da su Azbukovčani, mada ih zovu i "krivotorbići", po šarenim tkanim torbama koje i dan-danas nakrive preko ramena kada krenu u varoš.

Odnela je voda

Priča o gradu na Ljuboviđi počinje 1834. godine kada je Azbukovica – oslobođena od Turaka – postaje granična oblast. To je značilo otvaranje prelaza, u to vreme skelom, izgradnju karantina, magacina robe, a samim tim i osnivanje naselja – Ljubovije u Drabića polju. Posle 23 godine, ukazom kneza Milana Obrenovića, 3. juna 1871. godine, proglašena je za varoš. Katastrofalna poplava 30. oktobra 1896. godine za Ljuboviju je bila pogubna. Ostalo je zapisano: "I dok bi okom trepnuo, varošica beše sva pod vodom. Silna bujica odnese sve što je dohvatila." Od tada je izgrađena tri kilometra uzvodno i malo dalje od Drine, na uzvišenju zvanom Jabučje.

Mačkov kamen

Napredak Ljubovije su ometali i ratovi, najpre balkanski, zatim Prvi svetski rat u kojem se ovaj kraj našao prvi na udaru svih napada austrougarske vojske na Srbiju. Mačkov kamen i drugi visovi bili su krvava poprišta na kojima su ostale hiljade izginulih boraca. U Drugom svetskom ratu narod ovog kraja je podelio tragediju srpskog roda učestvujući od 1941. godine u oba pokreta – partizanskom i četničkom. Zbog ovog drugog su, po mišljenju mnogih, ostali u zapećku više od trideset godina. A i ovaj poslednji je ostavio svoj "pečat".

Sudbina se čudno poigravala sa Ljubovijom. Danas je ponovo na granici. Dva kilometra nizvodno na Drini je most preko koga se uz ličnu kartu prelazi u Republiku Srpsku. Malo je nedostajalo da po drugi put bude i potopljena jer je bila u planu izgradnja hidroelektrane (Velika Dubravica), zbog koje se ovde godinama ništa nije gradilo. Tako da prema nedavnom popisu opština Ljubovija ima oko 17.000 stanovnika, a 1961. godine imala je 25.000 žitelja. Sam grad ima oko 5.000 stanovnika, srednjoškolski centar i biblioteku "Milovan Glišić", osnovanu još 1939. godine, koja je po potrebi bioskop ili pozorište… U etar svakodnevno ide program radio-stanica: Ljubovija, Soko i Tup-tup. A u kafanama "Tri šešira", "Soko grad" ili "Zeleni venac" pored dobrog zalogaja može da se dobije i prenoćište.

Drinska regata

U Ljuboviji sa ponosom pominju i znamenite ličnosti iz ovog kraja, navodeći da je njihov zemljak Petar Prokić Sokoljanin bio jedan od prvih doktora nauka u Srbiji. Doktorirao je pravne nauke u Hajdelbergu 1854. godine. Iz Drlača je glumac Nenad Nenadović. A ovdašnji šahovski klub uzora ima u šahovskoj legendi Svetozaru Gligoriću iz Donje Orovice. Dve fiskulturne sale, fudbalski stadion i više igrališta doprineli su razvoju sportova. Najstariji FK "Drina" postoji 75 godina. Ovde su za "bubamarom" trčali Milan Krstić, koji je trenirao klubove u Jugoslaviji i Tunisu, i Bogoljub Boba Kovačević, nekadašnji prvoligaš. Iz Ljubovije su i vaterpolo reprezentativci Nenad i Predrag Manojlović. Najtrofejniji je karate klub "Drina". A povodom 30 godina postojanja košarkaškog kluba "Ljubovija", rečeno je: "Pred vama je knjiga o malom, velikom klubu. Dokaz da sreću čine velike sitnice koje život znače. A sreća je ljubav, a ljubav Ljubovije je košarka. I to, što priču čini posebnim, ženska košarka."

I za najizbirljivije

Pored preduzeća koja se polako privatizuju i počinju da staju na zdrave noge, poljoprivreda je uzdanica ovog kraja. Malina je preporodila zaostala azbukovačka sela. Dok nije bilo malina Azbukovčanima nije ostajalo ništa drugo nego da nakrive torbu i sa prolećem krenu u pečalbu, u "majstoriju", kako se ovde kaže, jer su Azbukovčani vrsni zidari.

Drina

Uprkos mogućnostima i ovde je sve više zapuštenih šljivika i polja duvana, po kome je ovaj kraj na glasu od davnina. Planinski predeli Sokolskih planina, Bobije i Gornjih Košlja obiluju izvanrednim pašnjacima, ali je stada sve manje. Nadu ovdašnjim domaćinima daje razvoj seoskog turizma, o čemu je nedavno organizovano i predavanje u Ljuboviji i Gornjim Košljama. I da imaju šta da ponude, ubedio nas je Tomislav Krsmanović rečima da u Azbukovici i oni najprobirljiviji ostaju bez daha:

– Gostu ostaje samo da bira da li želi smeštaj pored reke Drine u selima Uzovnica, Gračanica, Vrhpolje ili na planinama u selima Podnemić, Gornje Košlje, Slavković, Sokolac.

Manastir Soko

Recimo samo to da u dužini od 38 kilometara kroz Azbukovicu teče Drina, raj za ribolovce i ljubitelje splavarenja. Za lovce su zanimljivi srndać, divlja svinja, fazan, a Lovačko udruženje "Mileta Polić Bata", osnovano daleke 1900. godine, dobro je organizovano. Planinarima preporučujemo Bobiju, koju ovde nazivaju i "krov Azbukovice". Ova planinska lepotica je bogata hladnim izvorima pijaće vode na velikim nadmorskim visinama, što predstavlja pravu retkost i čini je još izuzetnijom.

Prilaz vrhu planine je makadamski, ali se do centra, doma "Srbijašuma", i crkve brvnare može stići i u zimskom periodu. A za one što vole izazove, tu jeneprohodan kanjon Trubuće. Prelepi su i za preporuku i neki drugi predeli: Sokolske planine, Sokograd, Etno-selo u Vrhpolju, udaljeno osam kilometara od Ljubovije, osmišljeno tako da starijima osveži sećanje i vrati ih u detinjstvo, a mlađima dočara život minulih vremena na ovim prostorima. Užitak čine kompletnim domaći specijaliteti.

Crkva svetom Preobraženju Gospodnjem u centru grada

One koji dođu u ovaj kraj zadiviće i objekti narodnog graditeljstva, vodenice potočare, vedrina i gostoljubivost domaćina koji vas dočekaju sa slatkom, a uz kafu posluže šljivovicu, i to tri čašice – "Tri puta Bog pomaže".

Osim "Drinske regate", koja je druge subote u mesecu julu, narod ovog kraja se okuplja za Vidovdan na Bobiji, o Petrovdanu je vašar u Donjoj Orlovici, a o Ivanjdanu, Preobraženju i Mitrovdanu vašari su u Ljuboviji…

– Na vama je samo da se odlučite i dođete – reče nam na rastanku Zoran Vojinović, kapetan "Drinske regate".
Slavica Berić
Politika MAGAZIN 508 – 24.06.2007.

Нема коментара:

Постави коментар