26 јул 2011

EFES

PRESTONICA ČUDA

Nekadašnji magapolis, trgovački i kulturni centar antičkog sveta, grad posvećen boginji Artemidi čiji je hram smatran jednim od sedam svetskih čuda, Efes (Ephesus) je danas velika turistička atrakcija

Ukoliko se odlučite da odmor provedete na obali prelepog Egejskog mora u Turskoj, zemlji koja je mali prst ostavila u Evropi, a ostatak stopala spustila u Aziju, znajte da će vam se kupanja, sunčanja i tipično letnjih zabava, na raspolaganju biti i svojevrsna šetnja kroz vreme i antičku kulturu.

Mapa lokacije ostataka Efesa

Svim zaljubljenicima u istoriju i starine, onima koji žele da osete miris paganstva i vremena kada je antički svet prigrlio hrišćanstvo, Turska može mnogo da ponudi, ali najveći dragulj je ipak Efes.

Ostaci ovog antičkog megapolisa, "Grada majke boginje", odnosno Artemide Efeske, slavnog po bogatstvu, trgovačkom umeću, raznolikom demografskom sastavu, slobodarskom duhu, preplitanju kultura, religija i misionarskoj delatnosti apostola Jovana i Pavla, danas su velika turistička atrakcija koju dopunjuje poseta ostacima Artemidinog hrama, jednog od sedam svetskih čuda antičkog sveta, i obilazak Bogorodičine kuće, mesta na kome je Devica Marija posle smrti sina provela svoje poslednje dane.

Luka na – suvom

Na dvadesetak minuta vožnje autobusom od Kušadasija, i oko šezdesetak kilometara od Bodruma prema Izmiru, "ukotvljen" je Efes – tačnije, odlično očuvani ostaci ovog milenijumima starog grada.

Hadrijanov hram

Ako izdržite vožnju i vrelinu mediteranskog sunca, sigurno ćete biti šokirani gužvom pred ulazom. Ovaj lokalitet tokom letnje sezone dnevno poseti i preko 5.000 turista, a mogu se čuti svi jezici sveta i videti sve rase, baš kao nekad, kada je Efes bio najvažnija luka Male Azije.

Ovaj broj turista je, naravno, mali u poređenju sa nekadašnjih 250.000 stanovnika Efesa, koji je svakog aprila, tokom svetkovina u čast boginje Artemide, premašivao milion. A kada se nađete na samom lokalitetu, sigurno ćete se zapitati – a gde je ovde gore? Zar Efes nije bio velika luka? Jeste, ali je tokom vekova reka Kajster nanela zemlju i mulj i tako "pomerila" obalu, udaljivši Efes od mora čitavih pet kilometara. Naravno, to sada ne umanjuje njegovu lepotu, kulturni i istorijski značaj, a još manje zadovoljstvo koje se oseti kada se šeta između ostataka velelepnih zdanja.

Po jednoj staroj legendi, Efes su osnovale Amazonke. Drugo predanje kaže da je osnivač Androklo, vođa Jona koji su u IX veku p.n.e. došli u ove krajeve, a kome su proročice iz Delfa rekle da podigne grad tamo gde vidi da se sreću divlja svinja i riba, što je on i učinio na mestu gde se reka Kajster uliva u Egejsko more. Tako je ispod planine Bulbul Dagi podigao grad koji je tokom istorije menjalo vladare, ali se i fizički pomerao.

Ulice su bile ukrašene statuama zaslužnih građana

Iz ruku lidijskih kraljeva Efes je prešao pod vlast persijskih vladara, a 334. godine p.n.e., osvojio ga je Aleksandar Veliki, pod čijom vlašću je bio proširen ali i pomeren prema jugozapadu. Posle kratke dominacije Egipta, zatim Sirije, 190. godine p.n.e. Efes je postao jedna od azijskih provincija rimske imperije. Koliki je procvat u to vreme doživeo, sem ostataka koji su ostali sačuvani do naših dana, odlično ilustruju i reči atinskog filozofa Aristida koji ga je nazivao "Bankom Male Azije".

Putokaz u kamenu

Zahvaljujući izvanrednom geografskom položaju, Efes je brzo postao najvažniji trgovački centar regiona. To se, naravno, odrazilo i na standard njegovih stanovnika, a samim tim i na izgled grada. Sačuvani ostaci fresaka i raskošnih mozaika svedoče o luksuznim vilama i velelepnim zdanjima, hramovima, amfiteatrima, kupatilima, fontanama. Duž Arkadijane, mermerom popločane i noću osvetljene ulice, koja je spajala centar sa lukom, kojom je u grad trijumfalno ulazila Kleopatra, bili su tremovi sa skupim radnjama u kojima su pazarile bogate i uvek doterane Efešanke, dok se na velikoj gradskoj tržnici kupovalo i prodavalo sve i svašta. Bilo je to jedno od retkih mesta gde se mogla naći roba iz celog sveta.

Veliki amfiteatar je primao oko 30.000 gledalaca

Za zabavu i skupove glavni su bili Odeum, malo pozorište i impozantni amfiteatar za skoro 30.000 gledalaca, od kojeg je do centra vodio Mermerni put oivičen visokim stubovima sa bogatim reljefnim ukrasima. Nekada je to bila vrlo prometna glavna gradska arterija, a danas njome teku reke turista. Nemoguće je naći nekog ko se nije zaustavio ispred uglačanog kamena na kojem je urezano žensko stopalo i ženski lik – pomalo zagonetan putokaz i obaveštenje da je u blizini javna kuća. Pomislićete, ništa neobično za lučki grad, ali ćete se iznenaditi kad otkrijete da se antički bordel nalazio u samom komšiluku Celzusove biblioteke, grandioznog zdanja čije pročelje krase četiri niše sa statuama vrlina.

Ako je biblioteka po broju i vrednosti knjiga bila odmah iza aleksandrijske, ni javne kuće nisu zaostajale. Efeska je bila posvećena, kome drugom nego Veneri, boginji ljubavi, i mogla je da se pohvali ne samo raskošnim uređenjem već, i za ono vreme, izuzetnim higijenskim uslovima. Naravno, u gradu su postojale i mnogobrojne terme, gimnazijumi, stadion, bolnica…

Celzusova biblioteka

Vatrom u istoriju

Od svog osnivanja do danas Efes se povezuje sa kultom Artemide, boginje lova, kojoj je posvećen i hram podignut tik uz grad, proglašen svetskim čudom, ujedno i najlepšim od njih. Prema nalogu lidijskog kralja Kreza, sagradili su ga sredinom VI veka p.n.e. kritski graditelji Hersifron i Metagena. Mermerni hram sa kolonadama stubova visokih 20 metara, bogato ukrašen zlatom i velikom statuom boginje, bio je nadaleko poštovan. To ga ipak nije spaslo zle sudbine. Kako bi ceo svet čuo za njegovo ime, u noći 21. jula 365. godine p.n.e., iste u kojoj je rođen Aleksandar Veliki – koji će po osvajanju Male Azije pomoći obnavljanje hrama, u nastupu ludila – neki Herostat je zapalio svetilište.

Obnovljeni hram krasio je okolinu Efesa i kada su pod uticajem svetog Pavla pagani masovno počeli da prelaze u hrišćanstvo i da kult Artemide zamenjuju Bogorodičinim, sve do III veka kada su ga razorili Goti, a kasnije definitivno uništili vreme i zemljotresi. Ostatke svetilišta zarasle u šipražje otkrio je krajem XIX veka engleski arheolog Džon Vud, a od impozantnog antičkog čuda danas, sem jednog oštećenog stuba, nije vidljivo gotovo ništa.

Zbog zatrpane luke, polovinom IV veka ponovo je premešteno središte grada, ovog puta na brežuljak pored crkve koju je na grobu svetog Jovana sagradio vizantijski car Justinijan. Do 1304. godine Efes je, sem kratke turske okupacije, bio u rukama Vizantinaca.

Bogorodičina kuća

Kada danas sa minareta neke od obližnjih džamija mujezin pozove vernike na molitvu, svakom turisti biva jasno da je Efes jedno od retkih mesta gde su se razne kulture i vere na neobičan način splele i ispisale istoriju,

A za sve one koji svoje znanje o Efesu žele da prodube, savet je da svrate u obližnji Seldžuk. U ovom turskom gradiću od nekih 30.000 stanovnika mogu da posete Muzej Efesa u kojem se, među brojnim skulpturama i drugim vrednim stvarima nađenim prilikom iskopavanja, čuvaju i tri koje prikazuju čuvenu efesku Artemidu.
Ratka Petrović
Politika MAGAZIN 507 – 17.06.2007.

Нема коментара:

Постави коментар