22 април 2011

PIROT

ŠKOTLANĐANI I HADŽIJE

Onu čuvenu priču o rasipnom Piroćancu koji je, kad su ga proterali, postao Škotlanđanin, izmislili su sami Piroćanci a istina je da su bili vrlo štedljivi, naravno, sa razlogom

U Pirot sam obično dolazio noćnim vozom za Sofiju, pospan, krmeljiv, promrzao – uopšte loše raspoložen. Od železničke stanice do centra vodi široka i mračna ulica Nikole Pašića koju ispunjava sablasni šum neosvetljenih bicikala kojima prva smena odlazi na posao u "Tigar" i ostale fabrike. Povremeno prođe i poneki automobil a tek od šest sati, sa stanice u Tijabari ili pod Kaleom, razmile se autobusi do okolnih sela. Pekare na desnoj strani Nišave su u pet sati već otvorene i iz njih njih dopire vrućeg hleba i bureka. Grad je uveliko budan ali na neki diskretan način. Jutarnje sunce neosetno preskoči visove Vidliča, preslika se u Nišavi i tako dvostruko osvetli lipe zasađene između Golemog i železničkog mosta. Brojni džogeri pokraj reke pokazuju da je Pirot u navikama ljudi odavno stigao od nekadašnjeg Varoškog sela do savremenog grada.

Mapa lokacije Pirota

Grad na vilinoj reci

Najlepšu sliku Pirot pruža kad u njega ulazite iz pravca Babušnice. Put se lagano spušta sa prevoja koji spaja Suvu i Vlašku planinu a pogled se pruža na grad što se prućio po prostranoj kotlini koju preseca Vilina reka, kako su nekada nazivali Nišavu. Natkriljuje ga 1.200 metara visoko bilo Vidliča i iznad njega veličanstvena bela kupola Midžora. Nišava, krivudajući, deli grad na dva dela i usput sakuplja vodu nekoliko planinskih rečica da bi produžila ka Belopalanačkoj kotlini i dalje Sićevačkoj klisuri, odnosno Južnoj Moravi.

Reka Nišava u Pirotu

Dok nije regulisana nasipom, često je plavila dolinu. Na ta vremena podsećaju Krupačko jezero i toponim Tijabara, deo Pirota na desnoj obali reke. Od mnogobrojnih reka koje se slivaju ka Nišavi najzanimljivije su Jerma, jedna od sastavnica Nišave, i Temštica, njena desna pritoka.

Zavojsko jezero

Zanimljivo je da veći deo voda Temštice, odnosno njene sastavnice Visočice, u Nišavu dolazi prečicom od Zavojskog jezera, cevima dugim šest kilometara koje prolazeći kroz Vidlič, pokreću turbine pirotske hidrocentrale.

Hidroelektrana Pirot

Peglane kobasice

Pirot je naselje duge istorije. U rimsko doba je bio vojna postaja u kojoj su menjani konji i bio
je poznat pod imenom Mutacio Turres. Kasniji nazivi Pirgos i Momčilov grad ukazuju da je tvrđava Kale bila mesto oko koga se formirao grad. Danas se njeni ostaci nalaze u parku a grad je svoje središte pomerio ka Tijabari na desnoj, i Pazaru na levoj obali reke.

Ostaci tvrđave Kale

U međuvremenu, reka je ukroćena nasipima a na lepo uređenom šetalištu od Golemog do železničkog mosta, zasađene su lipe. Osvetljena staza produžava dalje ka Gradskom kupalištu i oko prelivnih jezera do kojih dolazi voda iz Visočice tako da Pirot ima jednu od najlepših promenada u Srbiji.

Tijabara je stari trgovački deo grada. Tamo se nalaze pijaca, autobuska stanica, male zanatske radnjice, tradicionalne kafane "Ladna voda", "Mali pevac kod Cvrce", "Golemi most"… U tijabarskim poslastičarnicama kugla sladoleda može da se pojede za neverovatnih pet dinara a slična je cena i ostalih slatkiša. Moj sin, muzičar, oduvek je imao želju da plati piće celoj kafani. Kad je gostovao u Pirotu i video ovdašnje cene, konačno je mogao da priušti tu želju. Sa tako niskim cenama, Piroćanci mogu lako da demantuju priču da je gušter nastao od krokodila kojeg su oni hranili.

Pirotski kačkavalj

Na pijaci može da se naleti i na kotur pravog pirotskog kačkavalja ili peglane kobasice, ovdašnji specijalitet koji se pravi od ovčijeg i magarećeg mesa.

Spomenik oslobodiocima od Turaka u Tijabari

Na centralnom tijabarskom trgu se uzdiže spomenik oslobodiocima od Turaka a u blizini se nalaze crkva posvećena Bogorodici, "Bela mačka", jedna od najstarijih kuća u Pirotu sagrađena u stilu tradicionalne gradske arhitekture i muzej Ponišavlja.

Muzej Ponišavlja

Simbol trajanja

Nekoliko mostova spaja Tijabaru i Pazar. Najznačajniji je Golemi koji je na neki način istisnuo motive pirotskih ćilima sa grba grada. Sa njega se ulazi u Pazar, novi deo Pirota, sa prostranim trgom, modernim zgradama, kafićima, diskotekama, velikim hotelom i svim ostalim simbolima savremenog grada.

Tu se nalaze i upravne zgrade, obrazovne ustanove, sud, Istorijski arhiv… Pazarska crkva, posvećena Rođenju Hristovom, slična je onoj u Tijabri, a kafane "Srbija" i "Devet mezeta" pokušavaju da prikoče neumitni dah vremena. Možda je zato na centralnom trgu postavljen digitalni sat koji Piroćanci od milošte nazivaju "mikrotalasna peć". Mnoge zbunjuje i bronzani vilin konjic koji je "sleteo" na deo trga ispred Doma kulture. Verovatno su Piroćanci inspirisani stalnim promenama veličine i naziva države, izabrali simpatičnog insekta, koji živi samo jedan dan, kao simbol trajanja.

Deo grada, zapadno od toka Gradišničke reke zaposednut je pogonima pirotske industrije od kojih se uspešnošću i prostorom izdvaja proizvođač guma "Tigar". Gradašnička reka je zanimljiva po izvoru tople vode koji Proćanci nazivaju Dag(crna) bara. Nije utvrđeno šta tačno njena termalna voda leči, ali Piroćanci u velikom broju dolaze po nju da bi je poneli kući za piće ali i da bi se kupali, čak i u zimskom periodu.

Iako pirotska industrija nije poklekla u ovim tranzicionim vremenima, grad sve više vidi svoju budućnost u poljoprivredi i turizmu. Planira se oživljavanje poznatih brendova kao što su pirotski kačkavalj i pirotski ćilimi. Broj ovaca na Staroj planini je sa preko sto hiljada spao na ispod pedeset, a čuvene radionice za izradu kačkavalja su se pogasile jedna za drugom. Danas je opstala samo mlekara u Dojkincima, ali ni ona, kao ni pogon u Mlekarskoj školi, ne proizvodi kačkavalj od ovčijeg nego mešanog kravljeg i kozjeg sira.

Pirotski ćilim

Smanjen broj ovaca i zamiranje sela je jedan od razloga i što je ćilimarstvo gotovo nestalo. Drugi je što moderne gradske devojke, a ćilimi su se tkali isključivo u varoši, za tradiciju mnogo ne mare. Zadruga "Ponišavlje" je jedina koja se još bavi izradom unikatnih ćilima sa dva lica, pretežno crvenih tonova i prepoznatljivih šara, koji su nekad bili na visokoj ceni ne samo u zemlji, već i izvan nje.

Budućnost u turizmu

Pirot je poznat i po dobrim vinima. Vinova loza najbolje uspeva na osunčanim padinama Belave i u selu Osmakovu. Priča se da su se neke delije tako zapile, da su pile vino iz kofe. Kad su ispraznili osmu, više nisu moglu pa je selo nazvano Osmakovo.

Oživljavanje poljoprivrede i razvoj turizma su mogući revitalizovanjem Stare planine. Mada je Turistička organizacija Pirota osnovana tek tokom prošle godine, već je počela da pokazuje prve rezultate.

Figura vilinog konjica ispred hotela Pirot

Prva domaćinstva za smeštaj turista su registrovana u Osmakovu, Dojkincima, Brlogu, Slavinji, Rsovcima, Toplom dolu, Sopotu. Posebno je zanimljiva priča o Toplom dolu koji bi, sa malo mašte i nešto više novca, mogao da postane neka vrsta pandana Svetom Stefanu. Prvi korak ka tome je Najdina kuća. Maštovita meštanka je do temelja srušila staru kuću i umesto nje podigla identičnu novu, spremnu za udoban smeštaj gostiju. Njenim primerom poveli su se i drugi iz ovog sela koje se nalazi na atraktivnom mestu ispod Babinog zuba i u čijoj se blizini planira izgradnja hotelskog kompleksa. Od Midžora do sela se gradi staza duga 12 kilometara.

Pogled na Midžor

Kroz Topli do protiče istoimena reka, koja nešto dalje prolazi kroz Mali Kolorado, atraktivan kanjon koji je dobio ime zbog neobičnih crvenih stena. Pomenimo i impresivne vodopade visoke preko 80 metara, koje nisu videli ni mnogi koji žive ovde. Ipak, najzanimljivije se samo selo koje je sačuvalo arhitekturu nekog pradavnog vremena. Nekad sam maštao da odem na Ande ili Kvkaz i obiđem sela u kojima je vreme stalo. Kada sam došao u Topli do, počeo sam da se osećam kao Indijana Džons.

Staru planinu sam prepešačio od manastira Suvodol kod Zaječara do manastira Sukovo kod Dimitrovgrada. Pirot je uvek bio mesto odakle sam polazio ili gde sam završavao put. Piroćanci su mi pomagali oko konaka, transporta ili ishrane, a najčešće oko svega toga zajedno. Zato verujem da su onu čuvenu priču o rasipnom Piroćancu koji je postao Škotlanžanin, izmislili sami. Oni jesu šparadžije ali cicije sigurno nisu. Vladika Nikolaj je jednom prilikom zabeležio da je želja svakog Piroćanca da za života ode u Jerusalim a za taj put je bio potreban veliki novac. Podrazumeva se da su morali mnogo da štede da bi otišli do njega.

Centar grada – trg oslobodilaca Pirota

Grad sam napustio kao što sam i došao – vozom. Na stepenicama vagona sam naleteo na Stevana Sremca koji je po drugi put došao u Pirot. Kakvi su njegovi utisci o gradu, može da se vidi u filmu koji je lokalna televizija snimila povodom praznika Pirota.
Dragan Bosnić
Politika MAGAZIN 539 – 27.01.2008.

1 коментар: