11 новембар 2010

BAČKA TOPOLA

PANONSKI DRAGULJI

Zobnatica, Panonija, Krivaja, samo su neka naselja u ataru opštine Bačka Topola, čuvena po jezerima, hrastovim šumama, ergeli konja i dvorcima

Bačka Topola se nalazi između Dunava i Tise. Od Subotice je udaljena 32, a od Beograda 140 kilometara. Uočljiva je izdaleka zahvaljujući ogromnom silosu za žito, dvostruko većeg kapaciteta od, recimo, onog koji ima barska luka. Nekada je umesto njega "putokaz" bila vetrenjača podignuta pre stoleće i po u kojoj su se mleli pšenica i kukuruz. Osamdesetih godina prošlog veka vetrenjača je obnovljena i pretvorena u muzej mlinske industrije a danas je zatvorena i zaboravljena iako joj se zna vlasnik – AD "Žitko".

Mapa lokacije Bačke Topole

Približivši se sasvim gradu ugledali smo i toranj katoličke crkve, koji nam je bio orijentir za "Belu kuću", kako meštani zovu zgradu opštine. Zgrada jeste bela, ali neuporedivo skromnija od čuvene imenjakinje.

Pešice – bliže

U obilazak grada krenuli smo pešice jer nam je naš domaćin Laslo Kocan, direktor ovdašnje Turističke organizacije, objasnio da je sve tu, u centru, i da je bolje da zaboravimo na kola jer i u samom gradu sa 16.200 stanovnika kubure sa parkingom. Naime, kako u opštini Bačka Topola živi više od 40.000 stanovnika u 22 naseljena mesta, mnogi od njih imaju posla u gradu, pa je nedostatak mesta za parkiranje postao hroničan.

Panorama Bačke Topole

Obilazeći grad nismo mogli da ne primetimo "umivene" ulice, uređene staze za bicikliste i trotoare bez parkiranih automobila. Balkoni zgrada nisu zastakljeni, nema nadogradnje a fasade su bez grafita.

Domaćini nisu propustili priliku da se pohvale, kako rekoše, najvišom crkvom kod nas. Da li je najviša nismo proveravali, ali je dovoljno visoka da se vidi izdaleka. Njen najimpozantniji deo je toranj visok 72,7 metara a građena je u neogotskom stilu. Pod svodove visine 15 metara može da stane i do 5.000 duša. Od ovdašnjeg paroha smo saznali da se u crkvi, sazidanoj 1904. godine, povremeno organizuju i koncerti klasične muzike.

Katolička crkva

Tragovi prošlosti, kako smo videli u Muzeju, nekadašnjem kaštelu, sežu do kamenog doba. Istorija pamti i Sarmate, Hune, Germane, Avare, Slovene, Mađare, Mongole, Turke... Nebrojeno puta se "osvajala otadžbina".

Nekada je područje Bačke Topole bilo u pustarama, močvarama, peskovitom terenu, što je danas teško zamisliti budući da se, dokle pogled seže, vide nepregledne oranice sa zalivnim sistemima. Austrijski car Leopold Prvi ga je naselio srpskim i bunjevačkim graničarima, a Marija Terezija 1750. godine je dovela 200 mađarskih i slovačkih porodica. Kasnije su se doselili Poljaci, Nemci, a 6. januara 1806. godine Topola je dobila odobrenje da postane trgovište i da u njoj mogu da se održavaju tri godišnja vašara. Tim činom je proglašena za grad. Vašari su se održali i do današnjih dana, svake druge nedelje od marta do do novembra.

Prvi vozovi, na relaciji Zemun–Budimpešta, prošli su kroz topolsku stanicu 1883. godine. Sa prugom je došao i prosperitet, podizanje ciglane, crepane, pilane... Nicale su fabrike, otvarale se radionice male privrede, gostionice, gradili se putevi.

Počasno mesto u Muzeju rezervisano je za dr Janoša Hadžija koji je dao zamaha procvatu naselja, i za čije se ime vezuje regulisanje rečnog toka Krivaje krajem XIX veka, kopanje bunara sa vodom za piće 1895. godine, osnivanje Vatrogasnog doma... Dom zdravlja nosi njegovo ime. U sećanju stanovnika ostao je i doktor Aleksandar Šijačić, veliki dobrotvor sirotinje.

Nekadašnji kaštel sada Muzej

Osim u Muzeju, o prošlosti grada "govori" i Zavičajna kuća podignuta u vreme kada se za pokrivanje krova koristila trska. Kovačko-kolarska radionica je priča za sebe, jedino svedočanstvo da su ovde nekad bila 42 kovača. Danas više nema ni jednog.

Grad kupatila

Između dva rata Bačku Topolu su zvali gradom kupatila, zato što je imao tri štranda (kupališta). Jedan od bazena iz tog vremena bio je dug 48 metara i služio je za vožnju čamcem, a kasnije kao ribnjak. Bilo je tu i parno kupatilo za 10 osoba sa pokrivenim bazenom. Preko puta crkve, u stoletnom parku je pre dvadeset godina počela da se gradi banja sa lekovitom vodom temperature 37 stepeni. Za početak je napravljen bazen i onda se – stalo. Ima li banja budućnost, videće se kad dobije novog vlasnika.

Lovački dom

Slično je i sa kafanama u gradu. Nekada ih je bilo 90 a sada ih je znatno manje. Onaj koji opstaje jeste restoran sa nacionalnom hranom "Gurman" kakav bi mnogi mogli da požele u svom mestu. Probali smo dimljeni juneći jezik (porcija od 250 grama je 300 dinara), najeli se ovčijeg paprikaša sa kupusom i noklicama (porcija od pola pola kilograma je 330 dinara). Na meniju je bilo i cigansko pečenje, škembići, mućkalica... U Gradskoj kafani je veliko zadovoljstvo popiti kafu, a kolači po ceni od samo 35 dinara mogu da se jedu u nekoj od poslastičarnica. A za one koji bi da se sve pomenuto dobiju na jednom mestu, preporučujemo restoran Lovački dom na putu za Njegoševo.

Najmanje kriminala

Topola je sredinom XIX veka imala hotel "Kasino", danas gosti mogu da biraju između Zobnatice, Panonije, Krivaje.

– U samom gradu zasad nemamo hotel – objašnjava sagovornik.

Krivaja, hotel Krivaja

Istini za volju, u nedavno renoviranom hotelu "Krivaja" u Krivaji luksuzno je opremljeno dvadesetak soba u kojima smo se osećali kao kod kuće. U isto vreme u hotelu je boravila grupa lovaca iz Francuske vidno zadovoljnih ulovom, koji su, doduše, ostavili ovdašnjem restoranu budući da nisu mogli da ga prenesu preko granice. Za svakog odstreljenog dugouška lovci su izdvojili 30 evra.

– Svaki od bačkih dragulja ima svoje čari – objašnjava Laslo. – Tako, recimo, u Staru Moravicu dolaze turisti iz Londona, jer su saznali da u selu ima dosta konja. "Zobnatica" je najstarija ergela konja u Srbiji sa tradicijom dugom više od 200 godina. Tu je i Muzej konjarstva i konjičkog sporta, zatim pokriven manjež, hipodrom.

Panonija, hotel Biser

– Na ergeli danas ima ima osamdesetak konja, a bilo ih je više od 500 – rekao nam je Mile Tubić, ovdašnji "momak za sve" – Nekada su se konji uzimali u najam za obradu zemlje, a danas nam vlasnici dovode svoje ljubimce na pansion.

Na recepciji hotela "Jadran" u Zobnatici rekli su nam da su se već spremili za najluđu noć koja će ovde da se provede za 4.000 dinara, sa sve ponoćnom vožnjom fijakerom.

Zobnatica, hotel Jadran

Iz Zobnatice se u Bačku Topolu može doći čamcem, jer ih povezuje Zobnatičko jezero do kojeg je letos dnevno dolazilo po devet autobusa sa gostima iz Subotice. Zašto?

– Naše jezero je dvostruko veće od Palićkog ima oko 250 hektara vodene površine – naglašava naš sagovornik. – Od pre dve godine je zahvaljujući sredstvima američke fondacije ADF uređena plaža, dečje igralište, sportski tereni. Na jezeru svakog leta organizujemo festival piva, a ribolovci su tu tokom cele godine.

Zobnatičko jezero

To je tačno, ali oni koje smo zatekli, nisu imali čime da se pohvale, kažu da im je ulov slab zbog ribokradica koje koriste mreže. U Zobnatici su nam opet rekli da oni, pošto im je jezero povereno na staranje, svake godine u proleće "poseju" ribe a u jesen "oberu" svoj deo roda, a ko lovi u mutnom, na inspekciji je da utvrdi.

Puno je razloga zbog kojih bi trebalo doći do ovog mesta na padinama Telečkih brežuljaka. Jedan od njih je i da u njemu ima najmanje kriminala u zemlji.

Ako nas pitate, razlog vam i nije potreban već samo želja da uživate u čarima okoline, na konju, u kočijama, na motoru, biciklu ili automobilu, a uveče se prepustite miru i tišini ravnice sa glavom utonulom u perjane jastuke.
Slavica Berić
Politika MAGAZIN 532 – 09.12.2007.

Нема коментара:

Постави коментар