26 новембар 2011

TOSKANA

BREŽULJCI SA ČEMPRESIMA

Toskanu godišnje poseti preko deset miliona turista. Ovaj centralni italijanski region vrvi od umetničkih i kulturnih znamenitosti, a poznat je i po dobrim vinima, predivnim pejzažima, gostoprimstvu, šarmu latinskih ljubavnika i još mnogo čemu…

Kokiko je još mesta koja kao Toskana mogu da se pohvale takvom raznolikošću? Malo, vrlo malo. Jer, Toskana je po mnogo čemu jedinstvena.

Mapa Toskane

Po istoriji, umetničkoj baštini, tradiciji, borgovima (varošicama), zamkovima, crkvama, kuhinji koja osvaja i najprobirljivije, vinima, jedinstvenom toskanskom humoru i prepoznatljivom govoru. Svoju "magiju" duguje arhitektonskim drahuljima, muzejima, mondenskim letovalištima. Dika joj je i poduži spisak slavnih Toskanaca, ali možda još više prelepi pejzaži koji neizbrisivo ostaju u sećanju.

Pejzaž iz Toskane

Čini se da je u Toskani svaki pedalj zemlje brižljivo oblikovan. Putopisci iz prošlih vremena često su je opisivali kao "najlepši evropski vrt", a njeni obrisi, boje i senke večiti su izazov umetnicima.

– Toskana ne može da umori. U njoj je utkano toliko različitosti, sve se čini netaknuto, a zapravo je besprekorno uređeno. Ovde je postignuta harmonija prirode i čoveka. Nije je lako portretisati, ali je još teže ostati ravnodušan pred njenom elegantnom lepotom i neverovatnoj fotogeničnosti – kaže Sandro Santioli, italijanski fotograf.

Fotogenična i elegantna

Najveći deo njene površine (66,5 odsto) krase talasasti predeli sa brdašcima na kojima se uzdižu kamene kuće do kojih vode drvoredi visokih, mirisnih čempresa. Tu su i maslinjaci, vinogradi, nacionalni parkovi, šaraju se ostrvca bujnog mediteranskog rastinja, preseca reka Arno, na zapadu zapljuskuje Tirensko more, a na severu i jugu međe je visoki, ponegde jako oštri, Apenini.

Reka Arno

Ko jednom zaluta u ovaj deo "Čizme", celog života žudi da se u njega vrati, to je i razlog što su Toskanu kao stalnu ili privremenu adresu odabrali mnoga poznata imena poput Stinga, princa Ćarlsa, britanskog eksministra Blera, ali i mnogi anonimni Amerikanci i Evropljani. Zato, ako vam na nekom lokalnom putu, posebno u zoni Kjantija, zatreba neka informacija, ne berite brigu zbog neznanja italijanskog – engleski i nemački su poslednjih godina ovde postali "maternji" jezik.

Svesno je toga tri i po miliona stanovnika Toskane. Sem poljoprivrede, zanatstva i industrije, dobar životni standard omogućavaju im upravo turisti kojima su rešili da ugode na sve načine. Seoski turizam ovde doživljava istinsku renesansu. Na svakom koraku tek restaurirane stare kuće, zamkovi i seoske farme pretvaraju se u udobne, često i vrlo luksuzne ugostiteljske objekte sa bazenima, raznim sportskim i golf terenima, u kojima je imperativ relaks i ukusna domaća kuhinja, podrazumeva se, uz toskansko gostoprimstvo i simpatiju.

Toskanska vila, sada gostionica

Ali ne bi Toskana danas bila to što jeste da iza nje ne stoje vekovi, pardon, milenijumi.

Kolevka renesanse

Zna se da je od X do VIII veka pre nove ere na teritoriji današnje Toskane cvetala kultura koju znamo pod imenom Vilanova. U VIII veku p.n.e. u centralnoj Italiji pojavljuju se Etrurci, po kojima cela oblast dobija ime Etrurija. Rimljeni ime izokreću u Tuskija, odnosno Tuskanija, od koje vodi poreklo i današnji naziv regije. Ovaj misteriozan narod, poreklom iz Male Azije, koji je gradio puteve, isušivao močvare, bavio se zanatstvom i trgovinom, osnivao gradove, među kojima je najpoznatija Voltera, mnogo je zadužio Toskanu, a materijalni ostaci njihove kulture vidljivi su i danas u svakom italijanskom muzeju.

Voltera

Sa nestankom Etruraca, u III veku p.n.e. i dolaskom Rimljana, počinje dekadencija. Za vreme dominacije Longobarda (VI vek) Toskana postaje vojvodstvo, a centar oblasti grad Luka koji je i prva opština na teritoriji Italije. Tokom narednih vekova ovu oblast je činilo nekoliko nezavisnih gradova-država, prvih demokratskih društvenih formi, koji će od XII veka početi da se ujedinjuju. Sa pojavom Bokača, Dantea, Đota, kasnije i mnogih drugih slavnih umetnika i mislilaca i stupanjem na istorijsku scenu porodice Mediči, koja će vladati do 1727. godine, Firenca postaje kulturni i ekonomski centar Toskane. Dok je veliki deo Starog kontinenta bauljao u sumraku srednjeg veka, prosvećeni umovi i stvaraoci preporoda načinili su od Firence najsvetliju tačku, riznicu umetnosti, kulture i ostvarenja koja i danas privlače milione turista.

Posle kratke francuske okupacije i vladavine austrijske familije Lorena, Toskana 1860. ulazi u sastav Kraljevine Italije.

Gutljaj po gutljaj

Firenca, Ponte Vekijo

Osnovana kao rimska kolonija u prvom veku pre Hrista, Firenca danas broji oko pola miliona stanovnika i administrativni je centar regije. U ovom gradu, čiju levu i desnu obalu Arnoa spaja Ponte Vekijo, a centar krasi čuvena Pjaca Duomo, uprkos decenijskom levičarskom opredeljenju, aristokratija još uvek slovi za nešto "in".

Firenca, Pjaca Duomo

Teško da ćete naći Firentinca koji nije ponosan na svoje poreklo i koji vas neće podsetiti da i Amerika nosi ime njihovog davnog sugrađanina. A da bi osetili duh renesanse, posetite Firencu 24. juna ili prve nedelje posle Uskrsa, kada se u gradu održavaju tradicionalne kostimirane svečanosti.

San Điminijano

Na putu od Firence do Sijene "ugnezdio" se Kjanti, zona čuvena po prirodnim lepotama i istoimenom vinu koje nosi oznaku petlića. Pošto ste se obreli u zemlji dobrog vina, pokušajte da sada Toskanu uzimate u malim gutljajima. Skrenite sa puta i posetite San Điminijano, grad visokih srednjevekovnih tornjeva, i okusite vino "vernaća di san điminijano". Ne preterujte sa čašama, jer vas čeka još zdravica. Prva, sa izuzetno cenjenim "brunelom" iz Montalčina, a druga u kamenim zidovima opasanom Montepulčanu, sa čašom takozvanog "vino nobile".

Nije lako odoleti ni jedinstvenom šarmu Sijene. Ovaj grad, nadaleko poznat po jednom od najlepših trgova na svetu i konjskim trkama "Paljo", vekovima ljubomorno čuva svoju tradiciju i običaje. Pripadnost jednoj kontradi, gradskoj četvrti, već sedam vekova je glavni ponos svakog stanovnika Sijene, toliki da se i danas brakovi najčešće sklapaju između pripadnika iste kontrade.

Sijena, glavni trg

Iako su zbog lepote, umetničkog i istorijskog značaja mnoge toskanske građevine, spomenici, pa i cela gradska jezgra upisana na listu svetske baštine UNESCO-a, ova italijanska regija nije alergična na savremena likovna dešavanja.

Piza, Trg Čuda

Jedna od potvrda nalazi se u Pizi, gradučiji centar krasi Trg Čuda (Piazza dei Miracoli) na kome se osim katedrale i krstionice, uzdiže i čuveni Krivi toranj. Kao plod slučajnog susreta jednog pizanskog studenta i Kejta Haringa, tada najpoznatijeg njujorškog predstavnika Street Art-a, na spoljnem zidu manastira Svetog Antonija, 1990. osvanuo je veseli Haringov mural na temu mira u svetu.

Teško joj je odoleti

Kao u svugde, sa prvim sunčanim danima, plaže i šetališta Versilije počinju da se bude. Malo je Toskanaca koji mogu da odole, a da nova kola, garderobu i nakit ne pokažu prvo u mondenskom Vijaređu ili skupom Forte di Marmiju. naravno, ne dolazi se ovamo samo na pokazivanje, valjan razlog su i dobri restorani, kafei, poznate diskoteke, a ako se iz obalu Tirenskog mora krene prema severu, velike su šanse da u kosmopolitskoj Pjetrasanti sretnete nekog od trenutno najvećih vajarskih imena sveta i koji kilometar severnije vidite čuvene kamenolome kararskog mermera, mesto odakle je izvađen i mermerni blok koga je Mikelanđelo pretvorio u čuvenog Davida.

Naravno, ovo je samo mali deo onoga što se u Toskani može videti, doživeti i osetiti. Nije je lako napustiti. To govori i Klaudija kojoj, sem prozračnog tena, od rodne Bavarske nije ništa ostalo:

– Kada sam pre dvanaest godina došla u Toskanu znala sam da je to ono što želim. Prodala sam stan u Minhenu, u okolini Areca kupila sam imanje i posvetila se proizvodnji sireva. Jednostavno, šarmu latinskih ljubavnika i lepotama Toskane koja očarava sva čula nemoguće je odoleti.

Nažalost, ukoliko je nešto slično i vaš san, ne radujte se previše. Usled velike potražnje, kuće i zemljišta u ovom delu Italije nalaze se među najskupljim u Evropi, pa i svetu.
Ratka Petrović
Politika MAGAZIN 472 od 15.10.2006.

Нема коментара:

Постави коментар