12 октобар 2011

KIRGISTAN

MISIJA OČUVANJA NEDIRNUTE PRIRODE

Da bi se stiglo do dalekog Kirgistana, moralo se avionom prvo do Moskve, pa novim šestočasovnim letom na jugoistok do glavnog grada ove republike Biškeka

Dok su mnogi, a naročito mladi, letovanje proveli na Crnogorskom primorju, grčkim, ili turskim plažama i ostrvima, jedan Jagodinac je ovogodišnji odmor "potrošio" u dalekom centralnoazijskom Kirgistanu, ispunjavajući svoj znatiželjni duh novim doživljajima i poznanstvima.

Mapa i lokacija Kirgistana

Vladan Milošević (25), snimatelj Televizije Jagodina, koji je prethodnih pet letovanja, kao član Ronilačkog kluba "Posejdon" provodio uglavnom u ronilačkim kampovima istražujući i snimajući podvodne lepote južnog Jadrana, ovog leta neizmernu strast za upoznavanjem i fotografisanjem "akva sveta" zamenio je učešćem u internacionalnom ekološkom volonterskom kampu u Kirgistanu.

Kirgistan

Počelo je na Šolti u Hrvatskoj

– Sve je počelo kroz aktivnosti Mladih istraživača, čiji sam dugogodišnji član, pa sam tako sa sugrađaninom Aleksandrom Petrovićem učestvovao dva puta u radu ekološkog kampa na ostrvu Šolta u Hrvatskoj. Tamo su mladi bili angažovani na preuređenju napuštenih vojnih objekata u internacionalnu "solarnu akademiju" u kojoj bi se mladi istraživači bavili proučavanjem alternativnih izvora energije. Družio sam se sa vršnjacima iz Danske, Mađarske, Francuske, Litvanije, Turske, Nemačke i Češke i sa mnogima od njih nastavio da komuniciram putem interneta. Tako sam i saznao da se jedan od internacionalnih volonterskih kampovao ove godine organizuje i u Kirgistanu čije su trenere za ovakve akcije obučavali naši stručnjaci. Na osnovu te uspešne saradnje usledio je poziv i našoj organizaciji za dvanaestodnevno učešće u njihovom kampu – priča nam Vladan.

Biškek, glavni grad Kirgistana

Da bi se stiglo do dalekog Kirgistana, moralo se avionom prvo do Moskve, pa novim šestočasovnim letom na jugoistok do glavnog grada ove republike Biškeka. U ovim kampovima pravilo je da svako od učesnika sam plaća put, što, zavisno od daljine, može da bude priličan izdatak, ali je ovog puta ljubaznošću domaćina i organizacije YIS, koja objedinjuje rad svih internacionalnih volonterskih kampova, Miloševiću put bio plaćen.

Nacionalni park Saričelik

Panorama jezera Saričelik – "Dijamant Kirgistana"

– U ovom ekološkom projektu, uz domaćine, učestvovalo je i petnaestoro dece iz sela Arkit u kome smo boravili, nas šestoro iz Srbije, uz mene i još jedan Jagodinac, Zoran Ivković (33), i jedan Tadžikistanac, a bili smo angažovani na čišćenju priobalja jezera u nacionalnom parku Saričelik, na nadmorskoj visini od 1.873 metra. Od glavnog grada Kirgistana do odredišta, kombijem, po planinskim bespućima i zemljanim putevima vozili smo čak 15 sati. Inače, ovaj park koji se sastoji od sedam međusobno povezanih jezera naziva se i "Dijamantom Kirgistana", što svedoči o njegovoj lepoti. Nas tridesetak spavali smo u vrećama u zajedničkom velikom šatoru, a hranu smo spremali sami. Poneo sam i ronilačku masku tako da sam i "podvodno" učestvovao u čišćenju jezera, a postavljali smo i razne ekološke znakove uz uređene staze za obilazak ovog nacionalnog parka – objašnjava Vladan.

Mlada generacija

O ljudima Kirgistana nosi najlepše utiske kao o narodu vedrih prijatelja, dobrih i vrednih domaćina, koji su ih zdušno upoznavali sa svojom vekovnom kulturom nomada, jer su gradove počeli da osnivaju tek pre stotinak godina.

Tine-Šan planine

– U sećanju mi je ostao i ukus kuhinje koja se uglavnom bazira na kuvanoj ovčetini, na šta su im naši volonteri jednog dana "odgovorili" čorbastim pasuljem koji je oduševio sve koji su ga probali – seća se još Vladan. – Priroda je stvarno prelepa. Cela zemlja je planinsko-brdska i samo su gradovi u retkim pitomim udolinama.

Podizanje jurte (šatora)

Vodovoda nema, ali zato možete da pijete iz svake reke jer nema industrijskih zagađenja. Nema novina, radija ni signala za mobilnu telefoniju. Uglavnom se živi od stočarstva, skupljanja koštunjavih plodova i meda. U kampu smo se sporazumevali na ruskom i engleskom, a i srpski je u nekim situacijama dobro poslužio. Klinci iz tog sela bili su oduševljeni kad sam im pustio našu muziku sa diskmena koji su prvi put u životu držali u rukama, a kad su se prepoznali na displeju digitalnog fotoaparata, nastala je neverica i oduševljenje.

Stado ovaca pod Tien-Šanom

– Pri rastanku uspeli smo da im objasnimo da ekološku svest njihovih roditelja, uglavnom stočara, ne možemo za tako kratko vreme da promenimo, ali da na njihovu možemo da utičemo i da je odsad njihov zadatak da kao nova, mlada generacija učine sve da ovu prelepu prirodu sačuvaju i da je neguju za neka nova pokolenja – zaključuje Vladan Milošević koji jedva čeka da se naredne godine ponovo pridruži nekom ekološkom kampu volontera po belom svetu.
Relja Milanović
Politika PUTOVANJA od 08.11.2006.

Нема коментара:

Постави коментар